Masakr u Tuzli

Asim Hadžiselimović teško ranjen na Kapiji: Monstrum je slobodan, a moje raje više nema

FOTO: Anadolija

Imao je samo 21 godinu kada je u granatiranju Tuzle sa položaja Vojske RS-a na planini Ozren 25. maja 1995. teško ranjen na Kapiji. Povrijeđena mu je desna noga i lijeva butina, a pred njegovim očima poginuli su mu najbolji prijatelji. Asim Hadžiselimović je ostao invalid ali, kako kaže, sa trajnim ožiljkom na srcu jer je te noći ubijena njegova raja.

- Odmah sam evakuisan nakon određenog vremena pošto sam bio teško ranjen. Evakuisan sam tad helikopterom UNHCR-a za Dansku u kojoj sam bio na liječenju dvije i po godine. Nekih 50 operacija sam imao i oni su mi spasili nogu. Sada normalno hodam. Invalid sam, ali normalno hodam. Ne znam šta da vam kažem više - rekao je Hadžiselimović.

Bio je pripadnik Armije RBiH, a prije agresije na BiH slovio je za jednog od najvatrenijih navijača Slobode. Njegov život se, kaže, podijelio na dva dijela. Prije 25. maja 1995. godine i poslije.

VEZANI TEKST - Memorijalni centar Kapija: Mjesto opomena i sjećanja na najtužniji dan u Tuzli

- Mi svi ranjeni sa Kapije 25. maja, to nam je kao drugi rođendan. Šta da kažem. Dvadeset i šest godina poslije ostalo je ono prije i poslije Kapije - istakao je Hadžiselimović.

Tog kobnog četvrtka na Kapiju u 20.55 sati po naredbi generala Vojske RS Novaka Đukića ispaljena je granata. U eksploziji čelika ubijena je 71 osoba, a više od stotinu teže ili lakše ranjeno. Svi preživjeli se sjećaju tog bljeska, muka, a onda jauka ranjenih i vapaja roditelja koji su došli da u potocima krvi pronađu svoju djecu.

- Meni je prišao čovjek i stavio me u Škodu favorit, a u toj Škodi favorit sam bio jedini koji je bio živ. Čovjek je tražio svog sina. Mene je poznavao iz grada i zbog toga me je stavio u tu Škodu, iza mene su bili većinom mrtvi koje je on vukao na Gradinu i pokušavao im spasiti život - pričao je Hadžiselimović.

Pred Sudom BiH je pravosnažno za ovaj zločin osuđen Novak Đukić, ali je iskoristio vakum u donošenju sudskih odluka i pobjegao u Srbiju gdje slobodno živi. Žrtve masakra na Kapiji tokom godine se suočavaju sa javnim ponižavanjima, rekonstrukcijama, izmišljotinama o bombašima samoubicama...

- To je ta fabrika laži. Oni pokušavaju, ja sam bio svjedok, neću da mu izgovorim ime, tom monstrumu u Sarajevu na Sudu BiH. Ne znam šta da kažem, razočaran sam, razočaran sam i u naše tužilaštvo koje je dozvolilo da se on oslobodi, a onda i na sve ostalo - kazao je Hadžiselimović.

Hadžiselimović živi sa svojim ranama i noćnim morama. Ima 19-godišnjeg sina Evela koji je profesionalni košarkaš u Sloveniji. Nakon 26 godina najteže mu pada to što je nemoćan jer, kako kaže, ubijena je njegova raja, a monstrum se nalazi na slobodi.

Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Početna Najnovije Najčitanije Pretraga