VEZANI TEKST - Rahimić: Apetiti rastu, pune tribine najvažniji segment Bosninog uspjeha

Student sa klupe predvodi nekadašnji centar Bosne Dženan Rahimić i trenutno su treći u Prvenstvu BiH.

Uspjesi i brz uspon su privukli i veliki broj navijača i ogromnu podršku na tribinama, pa je u utakmici s Borcem mala dvorana Skenderije bila krcata. Na početku sezone malo ko je vjerovao da slavni klub u ovoj sezoni može ostvariti sve što je postigao do sada.

- Mi sami nismo mislili da će to biti u ovakvom obimu, treba biti pošten i iskren. Zadovoljni smo i kako je vrijeme išlo dalje, tako smo se ekipirali, doveli neke igrače. Sve je bolje i sada je to jedna vrhunska situacija. Ispočetka se dvorana stidljivo popunjavala, a protiv Borca je doseglo neki svoj vrhunac. U nekim trenucima kada se osjeti mali pad u igri, mislim da su nas digli i pomogli da tu malu krizu prevaziđemo i da na kraju pobijedimo Borac – kaže na početku razgovora za Faktor Dženan Rahimić.

Dodaje i da Bosna može biti šampion uz dobro pojačanje i odgovarajuću podršku.

- Treba dosta, možda ne previše, ali treba dosta toga da se poklopi. Ne ide to preko noći. Mislim da je ova sezona stvarno dobar temelj za nešto drugo. E, sad šta, treba sjesti kada se završi i vidjeti kako dalje. Za nešto više, treba i veća podrška, pogotovo u današnje vrijeme. Za vidjeti Bosnu ponovo u ABA Ligi, sigurno da treba veća podrška nadležnih, grada, kantona, opštine. Opet, do ABA Lige treba doći preko ABA2 Lige. Gledano iz ove situacije, na ovu ekipu koju imamo, ostaviti ono najbolje, pojačati se možda, ne sa sedam igrača, ne napucavati budžete i ostajati dužan, ali lagano se pojačati da se proba napraviti neki iskorak prema ABA2 Ligi. Uz neki dugoročni plan od dvije-tri godine možda bi se Bosna i mogla naći u ABA Ligi. Evo primjera Borca koji je u vrhu ABA2 Lige. Sa njim smo igrali prije nekoliko dana, igrali smo dobro i normalno, bez da su nešto puno jači od nas, ali su oni, naravno, morali uložiti u ekipu da bi došli do vrha ABA2 Lige – podcrtava trener KK Bosne.

Jedan od igrača Bosne, Ismet Sejfić, pruža odlične partije u dresu Studenata.

- Čim je postojala i mala mogućnost da angažujemo Ismeta, nismo se dvoumili ni sekunde. Prije svega što sam znao kakva je osoba. Sada igra košarku njegove karijere. Ismet je pravi momak, prava poštenjačina, daje ne svoj maksimum, već više od maksimuma. Sa svim tim povlači i druge, i onda nije slučajno da sa njegovim dolaskom imamo ovaj skor kakav imamo – ističe bivši centar Bosne.

Rahimić je u Sarajevu proveo četiri igračke godine i sretan je što je ponovo tu. Kaže, ne osjeća se kao stranac.

- Sve mi je to normalno. Znam dosta ljudi i ovdje mi je vrhunski. Kada smo pričali da se vratim, nisam se dvoumio, jer sam ovdje proveo četiri predivne godine. Nisam nimalo sumnjao da će tako biti i sada. Prve dvije godine kad sam igrao u Bosni bili smo prvaci sa Jure Zdovcom, kad smo igrali ABA Ligu u ekipi su bili Ikonić, Vasiljević, Bavčić, Lance Williams, onda Nihad Đedović na početku prve sezone... Bilo je tu još dosta vrhunskih igrača, a posljednje dvije godine sam se vratio kao već malo stariji igrač i tu smo bili ja i Aco Damjanović zajedno sa, u tim trenucima, juniorima - Pašalićem, Zimićem, Božom Đurasovićem, Buzom, Alijem Demićem... Tako da smo i tu generaciju ispratili, a dosta njih još uvijek igra i igralo je na visokom nivou – nastavlja Rahimić.

Trener KK Bosne ostvario je zavidnu internacionalnu karijeru.

- Porodica je išla sa mnom kada sam igrao vani, tako da s te strane nisam imao nekih problema. Najbolje igračke sezone u globalu su bile na našim prostorima. To su bile Ljubljana, Sarajevo i Zagreb, jer sam navikao na naše prostore. Belgija, Francuska, Njemačka su bile, hajmo reći, profesionalnije igre. I ovo je bilo profesionalno, ali smo imali i nešto pored tog profesionalnog života. U Evropskim država je bilo u nekoj manjoj mjeri. Tako da su naše države za jednu stepenicu iznad ovih – govori košarkaški trener.

Od 1995. godine sa porodicom živi u Šibeniku.

- To mi je polazna stanica. Porodica živi i radi tamo, ja kad sam negdje, negdje sam. Porodica je uz mene kroz cijelu moju karijeru. Imam kćerku Enu koja ima 27. godina. Dok sam igrao supruga i kćerka su uvijek bile sa mnom, čak mi se čini više, ali drugačije se proživljava trenerska karijera nego igračka. Sve ima svoje prednosti i mane. Što se tiče ovih prostora, Šibenik, Sarajevo, Mostar, u kojem sam rođen i isto tako provodim dosta vremena, pogotovo kada naiđe neki period bez posla, su gradovi u kojima sam najviše boravio i sva tri su u istom rangu. Draži su mi bosanski specijaliteti od ribljih – kroz osmijeh nam govori.

Rahimić je u KK Bosnu stigao u oktobru prošle godine nakon sezone u Šibenki.

- Imao sam drugih ponuda koje me nisu zadovoljavale. Ja sam, opet, tražio nešto što mene nije htjelo. Ponuda za Bosnu je došla iznenada i svima je bilo drago. Svi su mi dali podršku i tako je i sada. Baš dosta se prati, i u Šibeniku i Mostaru, ljudi, naravno, znaju za Bosnu, da je to bio evropski prvak. Znaju da su ova dva kluba, Bosna i Šibenka, obilježila jedan period tadašnje jugoslovenske košarke. Mogu reći da ljudi prate i da im je drago zbog ovih uspjeha Bosne – kaže na kraju razgovora Dženan.