Takvom najavom ne samo da je obesmišljan ionako smisla i dosljednosti lišeni princip SDP-a i Naše stranke o "nekoaliranju sa nacionalnim strankama", koji je u protekle dvije godine pogažen u nekoliko navrata, već su stranke "Četvorke" potvrdile izostanak bilo kakve političke ambicije u dijelovima BiH u kojima svoj politički kapacitet crpe Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) i Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) BiH, što baš i nije u skladu sa deklarativnom opredjeljenošću tih stranaka za djelovanjem u cijeloj BiH i zastupanjem interesa svih njenih građana, a ne samo Bošnjaka.

S druge strane, takav pristup obesmišljava i optužbe koje "Četvorka" nerijetko iznosi na račun političkih oponenata o "izboru" SNSD-a i HDZ-a BiH kao "koalicionih partnera", zanemarujući činjenicu da formiranje državne vlasti sa tim strankama nije pitanje izbora političkih subjekata iz probosanskog bloka, već izbora glasača u entitetu RS i kantonima sa hrvatskom većinom. Da formiranje vlasti sa SNSD-om i HDZ-om BiH nije posljedica izbora probosanskih stranaka, već ustavnim uređenjem i glasovima građana predodređena činjenica, potvrđuje otvorena najava pregovaranja sa Čovićem i Dodikom, a ne, primjera radi, Mirkom Šarovićem ili Ilijom Cvitanovićem.

Međutim, ukoliko im se ta namjera ostvari, to neće biti prvi put da SDP sjeda za isti sto sa Čovićem i Dodikom.

Zakon o prebivalištu

Sjedili su SDP-ovci za stolom sa kolegama iz SNSD-a u mandatu od 2011. do 2015. u nekoliko navrata, a dio razgovora je bio posvećen i Zakonu o prebivalištu.

To zakonsko rješenje, na kojem je insistirao Dodikov SNSD, usvojeno je u Zastupničkom domu Parlamentarne skupštine BiH 18. jula 2013. uz pomoć glasova zastupnika SDP-a. Protiv su bili Stranka demokratske akcije (SDA) i Stranka za BiH, a njihovo protivljenje nije spriječilo usvajanje i u Domu naroda 15. jula 2015. godine.

VEZANI TEKST - Lokalni izbori pokazali posljedice Zakona o prebivalištu: Bošnjaci desetkovani u RS-u, SDP nigdje nije prešao prag

Posljedice tog Zakona naročito su se osjetile na posljednjim Lokalnim izborima, na kojima je bošnjačko glasačko tijelo u entitetu RS bilo doslovno desetkovano.

Smanjenje državnog budžeta

Sjeli su SDP i SNSD ponovo za sto 2012. godine. Budžet institucija BiH je godinu ranije iznosio 1.028.000.000 KM. Međutim, te 2012. je umanjen za 78 miliona u korist entiteta, na čemu je također insistirao Dodikov SNSD.

Četrnaestog marta 2012. godine je odluku o smanjenju budžeta donijelo Fiskalno vijeće BiH. U tom periodu su Fiskalno vijeće BiH činili Vjekoslav Bevanda (HDZBiH), Nermin Nikšić (SDP), Aleksandar Džombić (SNSD), Nikola Špirić (SNSD), Ante Krajina (HSP) i Zoran Tegeltija (SNSD). Upravo je glas Nermina Nikšića presudio da se prihvati umanjeni budžet, s obzirom na to da je on protivljenjem reduciranja novca za, primjera radi, Oružane snage BiH, mogao spriječiti taj epilog.

Taj je prijedlog došao na dnevni red sjednice Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH 24. maja 2012. godine. Usvojen je u drugom čitanju zahvaljujući glasovima SDP-a, SNSD-a, SDS-a, HDZ-a BiH, HDZ-a 1990, SBB-a i Narodne stranke "Radom za boljitak". Protiv su bili zastupnici SDA i Stranke za BiH.

Isti prijedlog je usvojio i Dom naroda 31. maja 2012. godine. Za njega je glasalo deset delegata, odnosno svi prisutni srpski i hrvatski delegati, te dva Bošnjaka iz SDP-a – Hasan Bećirović i Mehmed Bradarić. Delegati SDA su glasali protiv. Tvrdili su da je umanjenje budžeta institucija BiH usmjereno protiv države.

- Rekao sam Lagumdžiji da SDA neće glasati za državni budžet od 950 miliona KM. Za SDA je neprihvatljivo da entitetski budžeti rastu, a da samo državni budžet stagnira, i to na nivou od prije tri godine. To je neprihvatljivo, to vodi jačanju entiteta i slabljenju države, i SDA to nikada neće podržati – kazao je tadašnji predsjednik SDA Sulejman Tihić.

Prihvatanje budžeta u iznosu od 950 miliona KM je predstavljalo vraćanje na nivo iz 2008. godine, kada je BiH imala čak 15 institucija manje nego 2012. godine.

U znak zahvalnosti na jačanje RS-a, stranke iz tog entiteta su podržale SDP-ovu inicijativu za izbacivanje SDA iz vladajuće koalicije. Pozicije SDA su preuzeli kadrovi SBB-a, među kojima je i predsjednik te stranke Fahrudin Radončić, koji je sjeo u fotelju ministra sigurnosti. Zastupnici SBB-a su glasali za usvajanje umanjenog državnog budžeta.

Sporazum o nejednakoj vrijednosti glasa

Nije SDP u tom mandatu sjedio samo sa SNSD-om i ispunjavao želje te stranke. Sjedilo se i sa HDZ-om BiH, a rezultat jedne takve sjedaljke bio je takozvani sporazum o nejednakoj vrijednosti glasa.

Sporazum je predviđao indirektan izbor članova Predsjedništva BiH, te različitu vrijednost glasa u Federaciji BiH prema teritorijalnoj i nacionalnoj pripadnosti, čime bi se etnički zasnovana diskriminacija dodatno produbila, što je suština još uvijek aktuelnih HDZ-ovih zahtjeva za rješavanje "hrvatskog pitanja".

VEZANI TEKST - Ko je obećao "treći entitet": Čoviću je SDP 2012. davao željeni Izborni zakon, danas mu pomažu da osvoji Mostar

Zbog tog je sporazuma sadašnji lider Demokratske fronte Željko Komšić napustio SDP, ali on nikada nije pretočen u konkretne izmjene Izbornog zakona zbog izostanka podrške u Parlamentarnoj skupštini BiH.

Prijedor

Sastajao se predsjednik SDP-a Nermin Nikšić sa šefom SNSD-a Miloradom Dodikom i krajem 2017. godine. Tajni sastanak je održan u Banjoj Luci, a nakon što je njegovo održavanje otkriveno u javnosti, Nikšić se branio tvrdnjama da je sa Dodikom "razmjenjivao poglede na aktuelnu političku situaciju".

Nekoliko mjeseci kasnije, SDP-ov predsjednik Skupštine Prijedora Sead Jakupović nije dozvolio repliku bošnjačkih odbornika na zahtjev SNSD-a da se sankcioniraju organizatori Dana bijelih traka.

SDP se ogradio od Jakupovićevog postupka. Pozvali su ga da podnese ostavku, a zbog pritiska javnosti je najavljeno i provođenje unutarstranačkog postupka. U međuvremenu Jakupović nije podnio ostavku, a nešto više od dvije godine kasnije, na posljednjim Lokalnim izborima, Jakupović je ponovo bio kandidat SDP-a.

Uprkos već ranije osporenoj tvrdnji o "nekoaliranju sa nacionalnim strankama", SDP je uoči Lokalnih izbora potpisao sporazum sa SNSD-om o podršci kandidatu te stranke za gradonačelnika Doboja.

OSA

Nije se Nikšić sastao sa Dodikom kako bi dogovorili zaštitu SNSD-ovih inicijativa u Prijedoru. Ono što vjerovatno jeste posljedica tog dogovora su i postupci predsjednika SNSD-a na mjestu predsjedavajućeg Komisije za nadzor nad radom Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH. Na tu je poziciju Nikšić izabran glasovima SNSD-ovih članova Komisije.

- Naš motiv je bio da je bolje staviti Nermina Nikšića, koji će tamo ubacivati u točkove razne klipove – izjavio je u januaru ove godine Milorad Dodik.

VEZANI TEKST - Ko u Dodikovo ime "ubacuje klipove": Čavka svoje "sumnje" dostavlja Nikšićevoj komisiji

Uslijedili su neobično sinhronizirani stavovi SDP-a i SNSD-a po pitanju OSA-e i njenog generalnog direktora Osmana Mehmedagića, koji za cilj imaju sprečavanje njegovog reizbora na tu poziciju.

Stolac

U Stocu je SDP, tvrdi donedavni član te stranke Timur Haračić, radio u interesu HDZ-a BiH.

- Je li to taj SDP koji rukovodstvo želi? SDP HRHB? Glasati sa nekoga na listi za Općinsko vijeće i za kandidata HNS-a za načelnika – napisao je Haračić.

Glavni akter lobiranja i prikupljanja glasova za HDZ-ovog kandidata za načelnika Stoca Stjepana Boškovića bio je, tvrdi Haračić, SDP-ov Luka Raguž.

- Luka Raguž je učlanjen u SDP Stolac odlukom Predsjedništva SDP-a, iako smo se mi u Stocu vrlo snažno suprostavljali toj odluci – dodao je Haračić.

VEZANI TEKST - Haračić napustio stranku i poručio: SDP je u Stocu služio interesima HDZ-a BiH

Srebrenica

Baš kao što Luka Raguž nije bio izbor stolačkog SDP-a, već ga je nametnula centrala iz Sarajeva, na isti način je na čelo Općinskog odbora SDP-a Srebrenica stigao Bego Bektić.

Prethodno je iz te stranke istjeran dugogodišnji prvi čovjek srebreničkog SDP-a Hakija Meholjić, a njegovo mjesto je zauzeo Bektić. U utorak je upravo Bektić, skupa sa još dvojicom saradnika, uhapšen zbog izbornih prevara u korist aktuelnog načelnika Srebrenice i negatora genocida Mladena Grujičića.

Branili su se iz SDP-a tezom da nisu bili upoznati sa takvim Bektićevim aktivnostima i općenito mogućnošću da bi on radio za interese Grujičića, što je teško povjerovati uzimajući u obzir da je sam Bektić transparentno demonstrirao isuviše prisne odnose sa načelnikom Srebrenice, a naročito zbog ranijeg pisanja medija i upozorenja političkih aktivista da prvi čovjek SDP-a u Srebrenici prikuplja glasove za Grujičića.

Upravo je SDP jedina stranka sa sjedištem u Sarajevu koja nije podržala Aliju Tabakovića kao zajedničkog kandidata svih probosanskih stranaka u Srebrenici, čime su direktno izašli u susret SNSD-ovom kandidatu.

Mostar

Dvadesetog decembra ove godine će se prvi put nakon punih 12 godina održati Lokalni izbori u Mostaru. Probosanskohercegovačke stranke okupile su se u Koaliciju za Mostar, kako bi pokušale osigurati većinu u Gradskom vijeću i poziciju gradonačelnika.

U toj su koaliciji sve stranke sa sjedištem u Sarajevu – osim SDP-a i Naše stranke. Te dvije stranke je podržao NiP, koji nema svoje kandidate u Mostaru.

Fragmentiranje glasačkog tijela, što je posljedica odbijanja ove dvije stranke da se pridruže koaliciji, pogodovat će HDZ-u BiH da, kako to kaže predsjednik te stranke Dragan Čović, Mostar učine "stolnim gradom".

Iz SDP-a i Naše stranke najavljuju pobjedu u Mostaru. Te dvije stranke su 2008. godine u tom gradu osvojile ukupno oko 5.200 glasova. Sam HDZBiH je osvojio nešto više od 18.400, a stranke koje danas čine Koaliciju za Mostar oko 19.000, što dovoljno govori o omjeru snaga i mogućem utjecaju fragmentiranja glasačkog tijela na sastav Gradskog vijeća.

Naša stranka

Naša stranka nije sjedala za sto sa Draganom Čovićem, ali kandidat te stranke za člana Predsjedništva BiH Boriša Falatar jeste sa nekadašnjim isljednikom iz logora Heliodrom.

To druženje, ili, što bi rekao predsjednik Naše stranke Predrag Kojović, "traženje najmanjeg zajedničkog sadržioca po pitanju rata", nije sporno koliko je sporna sama kandidatura Falatara, koja je, slučajno ili ne, pogodovala Draganu Čoviću u namjeri da osvoji novi mandat u Predsjedništvu BiH.

Nakon što nije "otkinuo" dovoljno glasova od Željka Komšića, Falatar je doslovno nestao sa političke scene. Nikad kraja slučajnostima kada su u pitanju Naša stranka i HDZ, pa su tako državni zastupnici te stranke bili među onima koji nisu podržali smjenu članova Centralne izborne komisije (CIK) BiH bliskih HDZ-u.

Narod i pravda

HDZBiH ili SNSD nisu imali upliva u imenovanja članova Nadzornog odbora KJKP Vodovod i kanalizacija, direktora Toplana ili raspodjelu pozicija u Zavodu zdravstvenog osiguranja Kantona Sarajevo, pa im se nisu imali priliku ukrstiti putevi sa Elmedinom Konakovićem i njegovim NiP-om.

Ohraben kantonalnim poduhvatima, poput instaliranja svojih kadrova u javna preduzeća ili ranijeg predavanja Zavoda zdravstvenog osiguranja u ruke Esedu Radeljašu, Konaković je osjetio potrebu da se okuša na državnom nivou, pa je najavio sjedanje za sto sa Dodikom i Čovićem.

Do sada, kao što smo rekli, nije imao tu priliku. Nije u svojstvu političara putovao u Beograd, Zagreb, Mostar ili Banju Luku, ali jeste u Brčko distrikt, što je bilo dovoljno da demonstrira čvrstoću svojih stavova i spremnost da ih brani na gostujućem terenu.

Čim je prešao granice Kantona Sarajevo, postao je Konaković vrlo senzibilan za "hrvatsko pitanje u BiH", pa je gostujući na lokalnoj brčanskoj televiziji zavapio o potrebi omogućavanja Hrvatima da biraju svoje predstavnike. Raniju odluku CIK-a o zabrani učešća Ujedinjene Srpske na Lokalnim izborima zbog fašističkog promotivnog spota je nazvao "radikalnom".

Ako je postao veoma osjetljiv na potrebe HDZ-a i SNSD-a odlaskom u televizijski studio u Brčkom, nije teško zamisliti kako bi se taj senzibilitet multiplicirao da se nađe za istim stolom sa Čovićem i Dodikom. Uz SDP kraj sebe, šta bi moglo krenuti po zlu?

Svojom mudrom politikom je Konaković omogućio pobjedu Fikretu Abdiću u Velikoj Kladuši, gdje je podržao nezavisnog kandidata, a ne zajedničkog kandidata ostalih probosanskih stranaka koje su se okupile kako bi pobijedile osuđenog ratnog zločinca. Jednako je mudro Konaković postupio u Novom Travniku, gdje je zbog više bošnjačkih kandidata pobjedu ostvario kandidat HDZ-a, dok u Jajcu posljedice takve politike nisu bile toliko kobne jer kandidat HDZ-a BiH nije ostvario pobjedu.