Identificirao je sve njegove dijelove, pa i dvorište donje palače gdje se nalazila dvorska cisterna s ružičnjakom oko njega.

- Tu sam naišao na prelijepo plavo cvijeće. Naime, poznato je da pojedine biljke i sjeme može opstati na nekom lokalitetu čak koju hiljadu godina. Izvadio sam dva stručka s korijenjem i presadio ga pored moje kuće gdje već drugu godinu cvjeta. Drago mi je jer je sa Bobovca, tim više što je dosta vjerovatno da je krasilo ružičnjak bobovačkog dvora u kojem su pored cisterne rado sjedile i naše princeze.

Usput ću spomenuti još jedan slučaj kada je u pitanju cvijeće sa Bobovca iz vremena naših kraljeva. U Zemaljskom muzeju uzgaja se ruža iz 14. stoljeća, iz vremena kralja Tvrtka, koja je u kontinuitetu opstala do danas zahvaljujući vrijednoj muzejskoj botaničarki Berini i njenoj suradnji s jednim muzejom u Njemačkoj čiji su stručnjaci identificirali tu ružu i ustanovili da joj je porijeklo Bosna, koju je udajom tamo prenijela naša princeza Marija – istakao je Imamović.

I zaista u Botaničkom vrtu Zemaljskog muzeja ruža iz perioda srednjeg vijeka još uvijek cvjeta.

- Kako mi nemamo ružičnjaka, a ovo je jedini Botanički vrt, ja sam prije nekih desetak godina pokušala da kroz ružičnjak provučem te ruže koje se više ne primjenjuju po gradskim javnim površinama. Da to bude jedna naučna zbirka historijskih ruža, pa sam formirala glavne grupe među kojima je rose albe, rose gallice, rose damascene, što mi zovemo đubelšećerke, rose poliante... Formirala sam dakle ružičnjak u kojem je zastupljena rosa gallica. To je izvorna vrsta koja je najstarija, tako je smatraju u Evropi, mada je i ranije bila poznata na Istoku Perzijancima. I oni su je voljeli zbog mirisa, jer je ljekovita i mirisna.

{$galerijaFotografija}

Rosa gallica ta osnovna vrsta i rosa gallica oficinalis apotekarska ruža koja je iz 14 stoljeća. Zatim imaju pored nje još četiri kultivara iste vrste rose gallice. Jedna se zove rosa ferzikolor. Dakle na njenim laticama prilikom te prirodne mutacije, kada nastaju nove vrste i kultivari pa je ona prošarana. Inače je poznata kao rosa mundi. Imamo rosu peoniju. Peonija je na njemačkom božur, ona liči svojom glavicom na božur, i violacela, ona je sultanska ruža i liči na ljubičicu. Sve ruže koje sam pobrojala su galske ruže, dakle te najstarije ruže 14. stoljeća. Neke su vrste, neke kultivari – ističe viša kustosica, hortikulturist Zemaljskog muzeja Berina Bečić.

Dodaje da mnogi historijski fakti potvrđuju da prvi ružičnjaci nastaju upravo u plemićkim kućama.

- Ruža galska u kulturi je od 1310 godine. U srednjem vijeku rozeta postaje omiljeni motiv narodne dekorativne umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Kao simbol i element dekoracije najupečatljiviju primjenu našla je na našem tlu na sakralnim spomenicima – stećcima. Tu se javljaju raskošne dekoracije pod utjecajem gotičke umjetnosti – stećak iz Zgošće – pojašnjava Bečić.

Zapravo, nijedan cvijet na Zemlji ne sadrži u sebi toliko simbolike kao ruža. Ali, preko nje je, isto tako, zastrt veo koji nam mnogo toga krije. Kao simbol uskrsnuća i besmrtnosti vrlo često je predstavljena u obliku cvijeta sa pet latica na zabatima rimskih nadgrobnih stela. U ranokršćanskoj ikonografiji ruža je simbol duhovne moći i znanje, ali i simbol uskrsnuća i besmrtnosti.

Ruža je opjevana u mnogim lirskim pjesmama različite tematike u rasponu od uspavanki, preko sevdalinki, do balada i epskih pjesama. Ružin grm ili cvijet nebrojeno puta ponavlja se kao element džamija...