Radi se o postavci slika, crteža i skulptura (18 radova) koja se temelji na temi genocida u Srebrenici te se fokusira na motiv zbijega kao fragment i simbol užasa i traume koju je proizveo i koju još proizvodi eho tog tragičnog događaja.

Govoreći o motivima i porukama koje izložba sadrži, predsjednik BZK Preporod prof. dr. Sanjin Kodrić istaknuo je značaj kulture i umjetnosti kao medija koji spaja ljude i širi spoznaje, te doprinosi kulturi sjećanja i kulturi pamćenja.

- Ne smijemo traumatična zbivanja naše prošlosti prepustiti isključivo sjećanju pojedinaca. Ukoliko to uradimo ta će sjećanja izblijediti s biološkim odlaskom individua koje pamte genocid i osjećaju ga svakim djelićem vlastitog bića - kazao je Kodrić.

Istovremeno, istaknuo je važnost puta od individualnog sjećanja, do kulture kolektivnog pamćenja kao trajne kategorije koja jamči da će genocid u Srebrenici biti sačuvan „kao opomena, kao sjećanje i kao svjedočenje svakog od nas“.

U tom kontekstu, predsjednik BZK Preporod čestitao je autoru djela, izloženih u auli sarajevske Vijećnice, na snazi, kreativnosti, emociji i viziji koju je iskazao u mediju likovne umjetnosti.

Autor Adis Lukač za Fenu ističe kako je u fokusu izložbe zbijeg, odnosno ljudi koji su preživjeli strijeljanja i pronašli svoj put preko puta smrti, te da se, nakon isčitavanja građe, svjedočanstava o genocidu u Srebrenici, odlučio za portret kao motiv koji je na najbolji način odgovorio njegovoj zamisli.

- Umjetnost je najtrajniji element koji može da održi kolektivno sjećanje. Ono što je najbitnije, poruka ove izložbe apsolutno nije upućivanje na negativno, nego je traženje i vraćanje pozitivnog – kazao je Lukač, navodeći kako se izložba bavi svjedocima te u isto vrijeme postaje svjedokom.

Autor je izrazio zadovoljstvo činjenicom da je izložba otvorena u sarajevskoj Vijećnici, koja je i sama svjedok stradanja, razaranja i urbicida, ali i obnove, ocijenivši to dobrim početkom njenog puta do najšire publike te boljih i sretnijih vremena.

Planirano je, ukoliko to uvjeti pandemije dozvole, višekratno "gostovanje" izložbe u zemlji i inozemstvu, kako bi istina o genocidu, predstavljena kroz medij umjetnosti, doprla do najšire javnosti.