Kič, ratni romantizam, katoličanstvo i rehabilitacija fašizma, tako njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) opisuje veliki koncert Marka Perkovića u Zagrebu. Koncert govori o Hrvatskoj više nego što bi zemlja mogla poželjeti, dodaju. 

Lik i djelo Marka Perkovića, čije umjetničko ime Thompson, upućuje na američki mitraljez. Desetljećima je Perkovićev poslovni model bio koristiti svoj ugled domoljuba ne samo za zaradu već i za rehabilitaciju hrvatskog ustaškog režima. Pod "poglavnikom" (Führerom) Antom Pavelićem, režim je bio Hitlerov mlađi partner na Balkanu od 1941. do 1945. godine.

U svojoj knjizi "U sjeni svjetskog rata" iz 2013. godine, koju je objavio Hamburški institut za društvena istraživanja, historičar Alexander Korb jasno ilustrira dimenzije masovnih ubistava pod ustašama: Gotovo pola miliona ljudi - otprilike isti broj koji je prisustvovao Thompsonovom koncertu - postalo je žrtvama petogodišnjeg ustaškog terora. Većina, više od 300.000, bili su Srbi. Ali ubijeno je i 115.000 Hrvata, bosanskih muslimana, židova i hiljade Roma. Najveći nenjemački logor smrti Drugog svjetskog rata izgrađen je u Jasenovcu. Tamo je ubijeno više od 80.000 ljudi. Jedan od centralnih ustaških slogana bio je "Za dom - spremni", što se prevodi kao "Za domovinu - spremni". To je, takoreći, hrvatska verzija "Heil Hitler", piše FAZ.

Perkovićeva najpoznatija pjesma do sada, "Čavoglave", počinje upravo tim pokličem.

Na zagrebačkom koncertu izveden je kao duet između umjetnika i publike. Perkovićeva zapovijed "Za dom" dočekana je haljadama odgovora: "Spremni!"

Perkovićeva pjesma napisana je 1991. godine, kada se Hrvatska borila protiv srpske agresije i napada Jugoslavenske narodne armije pod srpskom kontrolom. Trećina zemlje bila je okupirana, a Hrvatska na rubu sloma. Bila je u sličnoj situaciji kao i danas Ukrajina. Perkovićevo rodno selo Čavoglave također je bilo ugroženo; tamo se borio kao dobrovoljac sa svojom automatskom puškom Thompson . U toj situaciji napisana je njegova prva pjesma koja se brzo proširila među hrvatskim braniteljima kao pjesma ohrabrenja u teškim vremenima. Ali Perkovićeva kasnija tvrdnja da je "Za dom spremni" historijski slogan čije podrijeklo seže mnogo prije fašističkog preuzimanja vlasti samo je izgovor.

Iako se starije upotrebe doista mogu provjeriti, to ne mijenja činjenicu da se kontekst slogana iz razdoblja od 1941. do 1945. više ne može odvojiti. Izreka "Svakome svoje" postojala je i prije nego što je prikazana u koncentracijskom logoru Buchenwald, i danas je zamisliva samo u tom kontekstu - osim ako nikoga ne zanima. Portal "Balkan Insight" nedavno je citirao studiju zagrebačkog Instituta za društvena istraživanja, koja je već prije mnogo godina otkrila uznemirujuće nalaze: Trećina mladih u Hrvatskoj vjeruje da je fašistička hrvatska država branila samo "interese Hrvata".

Muzičar jee 2019. dao intervju za Frankfurter Allgemeine Zeitung, što je kasnije gorko požalio i bezuspješno osporio preko svojih advokata. Od tada nije dao nijedan intervju. Na pitanje šta misli o Anti Paveliću, Perković je jednostavno odgovorio: "To bih volio zadržati za sebe." Šta bi se pomislilo o njemačkom umjetniku s reputacijom desničarskog ekstremizma koji tvrdi da je ono što misli o Hitleru njegova privatna stvar?

Perkovićeva metoda je jednostavna: nešto kaže, ali onda tvrdi da to nije mislio. Insinuira ono što njegova publika može slijediti. Koristi ustaške slogane, a zatim tvrdi da nije znao ništa o njihovoj povijesti ili tvrdi da iako su ih koristili hrvatski fašisti, oni s njima nisu imali nikakve veze.

Koristi činjenicu da u Hrvatskoj doista postoje velika pitanja koja su desetljećima bila tabu, posebno masakr u Bleiburgu koji su počinili komunistički partizani 1945. Međutim, Perković jednostavno popunjava takve praznine u raspravi novim povijesnim iskrivljenjima, piše FAZ.