Brisanje datoteka, fotografija i aplikacija postalo je dio svakodnevice, ali malo ko zna šta se zaista događa nakon što pritisne dugme "Delete".

Iako većina korisnika vjeruje da su podaci tada trajno uklonjeni, stvarnost je znatno drugačija.

 Tehnološke kompanije često ne objašnjavaju dovoljno jasno kako funkcioniše proces brisanja niti korisnicima pružaju potvrdu da su njihovi podaci zaista uklonjeni.

Nejasnoće ne postoje samo u operativnim sistemima. Slična situacija je i na društvenim mrežama te servisima koji rade na pretplatu, gdje korisnici često nisu sigurni šta se događa s njihovim podacima nakon brisanja naloga ili sadržaja.

Dodatni problem predstavlja strah od gubitka važnih fotografija, dokumenata i drugih ličnih podataka. Istraživanja ovaj fenomen nazivaju "diagrafefobijom", odnosno anksioznošću zbog mogućnosti da će korisnik slučajno obrisati vrijedne digitalne informacije.

Iako nije riječ o službenoj medicinskoj dijagnozi, taj strah mnoge navodi da gomilaju podatke koje nikada ne uklanjaju.

Jedna od najvećih zabluda jeste uvjerenje da datoteka nestaje čim je izbrišete. U većini slučajeva to nije tačno.

Kada ispraznite korpu za otpatke, operativni sistem uglavnom samo označi prostor koji je datoteka zauzimala kao slobodan za nove podatke.

Sam sadržaj često ostaje na disku i može se vratiti pomoću specijalizovanih alata, posebno ako preko njega još nisu upisani novi podaci.

Pouzdanije metode uključuju fizičko uništavanje uređaja za pohranu, višestruko prepisivanje memorije novim podacima ili šifriranje podataka nakon čega se briše ključ za dešifriranje.

Međutim, takvi postupci mogu biti skupi ili uređaj učiniti neupotrebljivim, a u cloud sistemima potpuno brisanje dodatno je otežano.

Slična situacija je i na društvenim mrežama. Čak i kada izbrišete objavu, njeni tragovi mogu ostati kroz komentare, odgovore ili internetske arhive.

Mnogi korisnici vjeruju da će uklanjanjem aplikacije automatski nestati i njihov korisnički račun. Međutim, u većini slučajeva nalog ostaje aktivan.

Takvi napušteni profili poznati su kao "zombi nalozi". Oni se mogu nalaziti na trgovinama, servisima za pohranu podataka, platformama za upoznavanje, finansijskim aplikacijama ili streaming servisima, a podaci koje sadrže mogu postati meta hakerskih napada.

Poseban izazov predstavljaju podaci koji su iskorišteni za treniranje sistema umjetne inteligencije. Stručnjaci upozoravaju da modeli vrlo lako "pamte" informacije na kojima su trenirani, ali ih je mnogo teže natjerati da ih "zaborave".

Zbog toga stručnjaci upozoravaju da bi korisnici trebali pažljivo razmisliti prije nego što osjetljive informacije podijele s bilo kojom digitalnom platformom, jer jednom uneseni podaci možda neće biti tako lako izbrisani kako se čini.