Dok se Sjedinjene Američke Države suočavaju s problemima zbog nedostatka električne energije, zastarjele elektroenergetske mreže i otpora lokalnih zajednica izgradnji podatkovnih centara, Kina ubrzano gradi infrastrukturu za umjetnu inteligenciju (AI), koristeći prednosti jeftine energije, dostupnog zemljišta i snažne državne podrške.

Primjer je Ulanqab, grad u kineskoj regiji Unutrašnja Mongolija, na rubu pustinje Gobi, gdje se na nekadašnjim poljima i otvorenim ravnicama nižu veliki podatkovni centri, piše CNN.

U ovom gradu s manje od dva miliona stanovnika planirana je izgradnja gotovo 90 takvih objekata. Među kompanijama koje su prisutne u ovoj tehnološkoj zoni su Huawei, Kuaishou i VNET.

Izgradnja velikog dijela industrijskog parka Bayin odvijala se u svega dvije godine, što pokazuje koliko brzo Kina može razvijati infrastrukturu.

Lokalni trgovci i ugostitelji kažu da imaju više posla zahvaljujući dolasku građevinskih radnika i novim projektima, iako pojedini upozoravaju da je okoliš postao manje čist.

Prema istraživanju Univerziteta Stanford, SAD su prošle godine imale približno deset puta više AI podatkovnih centara nego Kina, uz znatno veće računarske kapacitete. Američke tehnološke kompanije imaju i ključnu prednost, pristup najnaprednijim čipovima, dok američka ograničenja izvoza otežavaju kineskim firmama nabavku najmoćnijih procesora kompanija Nvidia i AMD.

Kineski proizvođači, među kojima je Huawei, pokušavaju nadoknaditi taj zaostatak povezivanjem većeg broja čipova u sisteme koji zajedno pružaju veću računarsku snagu. Međutim, takav pristup kod pojedinih zadataka zahtijeva znatno više električne energije, a domaća proizvodnja naprednih čipova još zaostaje za američkom.

Kina zato nastoji iskoristiti ono čega ima u izobilju – energiju i prostor za izgradnju novih postrojenja.

Od 2022. do 2025. godine povećala je kapacitete za proizvodnju električne energije za iznos koji odgovara ukupnim kapacitetima industrijskih izvora električne energije u SAD-u na kraju 2025. godine, navodi se u analizi CNN-a. Prema istraživanjima organizacija Centre for Research on Energy and Clean Air i Global Energy Monitor, Kina je u prvoj polovini 2026. godine potrošila manje energije iz obnovljivih izvora nego što je mogla proizvesti, a višak je bio dovoljan za jednogodišnje potrebe Meksika.

Peking želi taj višak iskoristiti za napajanje podatkovnih centara, posebno u zapadnim dijelovima zemlje, gdje ima mnogo sunca, vjetra i raspoloživog zemljišta.

Kineske vlasti najavile su plan vrijedan 560 milijardi dolara za ubrzani razvoj informacijske infrastrukture, uključujući računarske kapacitete, tokom narednih pet godina.

Prema procjenama istraživačke organizacije Rhodium Group, ulaganja kineskih kompanija izlistanih na berzama u AI infrastrukturu trebala bi se ove godine udvostručiti, na približno 139 milijardi dolara. Ipak, to je manje od petine iznosa od 800 milijardi dolara koji se, prema istoj analizi CNN-a, očekuje od njihovih američkih konkurenata za ulaganja u AI podatkovne centre.

Kineska strategija poznata je kao "Istočni podaci, zapadno računanje". Njome se podaci i zahtjevi za računarskom obradom iz gusto naseljenih istočnih dijelova zemlje povezuju s centrima na zapadu, gdje je energija dostupnija. Planom su određena osam nacionalnih računarskih čvorišta i deset klastera podatkovnih centara.

Ipak, takav model ima ograničenja. Velika udaljenost između podatkovnih centara i korisnika može usporiti obradu zadataka koji zahtijevaju brzu reakciju. Postoji i rizik od takozvanih „podatkovnih centara duhova“ – objekata izgrađenih u skladu s državnim planovima, ali bez dovoljno opreme ili korisnika koji bi opravdali ulaganje.

U Ulanqabu se razvijaju i modeli koji podatkovnim centrima omogućavaju direktno korištenje obnovljive energije. Jedan od primjera je kompleks kompanije Envision, nazvan Galaxy Campus, koji bi nakon završetka trebao biti među najvećim podatkovnim centrima na svijetu prema površini.

Prema navodima kompanije, više od 80 posto električne energije za ovaj kompleks dolazit će direktno iz njenih vjetroelektrana, bez korištenja javne elektroenergetske mreže. Baterijski sistemi pohranjivat će energiju, dok će posebna oprema prilagođavati isporuku električne energije potrebama servera.

Problem potrošnje vode, koji je izazvao protivljenje izgradnji podatkovnih centara u dijelovima SAD-a, kompanija također nastoji izbjeći. Hladna klima Ulanqaba smanjuje potrebe za hlađenjem, a prema riječima rukovodilaca projekta, sistem hlađenja koristi industrijski alkohol kao rashladno sredstvo.

Prva faza kompleksa, planiranog ukupnog kapaciteta od dva gigavata, već je u potpunosti rezervirana, a kompanija gradi dodatne faze namijenjene umjetnoj inteligenciji i uslugama računarstva u oblaku.

Kina, dakle, još nema isti pristup najnaprednijim čipovima i jednak nivo ulaganja kao SAD, ali pokušava nadoknaditi zaostatak bržom izgradnjom objekata i obiljem dostupne energije. U utrci za dominaciju u umjetnoj inteligenciji, Ulanqab pokazuje kako bi upravo energetska infrastruktura mogla postati jedna od ključnih prednosti Pekinga.