Iako je jedan od osnivača ove značajne međunarodne institucije, u čijem stanu se pod granatama pripremalo njeno osnivanje, iz članstva je istupio 2001. godine, nakon što PEN nije stao iza njega poslije teških optužbi u medijima na njegov račun, a u vezi s navodnom ratnom ulogom.

Prije sedam godina, Sidran je izrazio želju za ponovnim učlanjenjem u tu organizaciju, ali je na Izbornoj skupštini indikativno odbijen, što je za sobom povuklo brojne reakcije.

- Moji pogledi na djelatnost ovakvih organizacija i pogledi onih koji su kao jedna grupa ljudi vodili i upravljali PEN-om, nisu ni blizu bili mogućnosti harmonizacije. Ono što sam ja proglašavao nevaljalim, oni su držali kao vrijednost. Ja sam o tome pisao oštrim jezikom, ponekad možda i prekomjerno oštrim, na šta su se oni imali pravo ljutiti i personalno osjećati povrijeđenim. Bio sam grub u svojim prepirkama sa njima, i njihov odgovor je isto tako bio žestok i grub. Tražilo se od mene, koji sam osnovao PEN, da polažem prijemni – da za mene nešto glasaju – govori Sidran.

Ističe da su napravili jednu vrstu pozitivnog gesta kompromisnog kada su za predsjednika PEN-a izabrali jednog od najvećih živućih pjesnika, Asmira Kujovića.

- On je u granicama svojih ovlaštenja u više navrata pokušavao apsolvirati tu ludu situaciju. To nije išlo lako. Na zadnjoj online sjednici od 30 članova, 28 je bilo za mene. To je meni pozitivna satisfakcija. Hvala Asmiru i onima koji su predložili da se ta dugogodišnja trakavica apsolvira. Ako je dopušteno ja bi poimenice zahvalio Vahidinu Preljeviću i Almiru Bašoviću – ističe Sidran.

Poručuje da će, koliko mu zdravlje bude dopuštalo, učiniti sve što je u njegovoj moći da PEN Centru vrati zasluženi ugled u društvu.

- Spoznao sam da je starim ljudima najvažnije za održavanje volje za životom - ili stvarnost ili iluzija o društvenoj potrebnosti. Starce najviše ubija osjećaj društvene izlišnosti - nikom poreban, zato ja hoću da zbiljski poradim na tome da se odnos društva prema PEN Centru radikalno popravi. To bi smatrao svojim najznačajnijim poslom.

U našoj užasnoj dejtonskoj državnoj tvorevini ne postoji kulturni način razmjene sa inozemstvom. Praktično PEN centar ima svojstva ministarstva inostranih poslova, a također poznajem sve te moguće šeme, i u tom smislu vjerujem da je korisno iznutra ozdraviti, popravljati šta nam se čini netačnim i nepravilnim, i dok ima ljudi dobrih namjera ja hoću zbilja šta ja mogu, gdje mogu i kako mogu, hoću da se pokuša ojačati status PEN centra u očima naših vlastodržaca. Unutar PEN-a bi se moglo poraditi na tome da mi ovdje ujednačimo šta je ljestvica vrijednosti. Tu sam u dobroj volji, nisam došao da išta brkam – poručuje Sidran.