Saopćenje prenosimo u cijelosti:

Naše udruženje je vanstranačka organizacija koja baštini epsku borbu najboljih bosanskih sinova za odbranu Bosne i Hercegovine.

Dijelom zbog nas boraca koji smo pomalo umorni i pasivni da se i medijski borimo, dijelom zbog mnogih koji prljaju sliku te borbe, došli smo do situacije da se relativizira borba Armije Bosne i Hercegovine i da se sa omalovažavanjem gleda na one koji su se borili na bojnom polju za vrijeme brutalne agresije na našu zemlju.

Mi smo se borili prije svega da odbranimo gole živote pred najezdom armade kojom je komadnovano iz Beograda. Svi oni koji su bili u Bosni i Hercegovini znaju da je to bila nadljudska borba za biološki opstanak. Nakon što smo sačuvali državu, osakaćenu i teško ranjenu, počeo je dugotrajan period obnove i izgradnje te države. Na tom putu mnogi su uprljali svoja imena i to usporava izgradnju sistema. Niko to ne može opravdati.

Međutim, moramo biti svjesni da borba za Bosnu i Hercegovinu nije završena. Ona traje svakodnevno političkim i ekonomskim sredstvima. Ona traje i ovih dana i mi ne ulazimo u pozicije različitih političkih partija. Boli nas što političke bitke među probosanskim snagama otupljuju oštricu borbe prema velikosrpskoj i velikohrvatskoj politici. Ovdje ne govorimo o građanima različitih nacionalnosti, ovdje govorimo o politikama koje upravo rastakaju multietničko tkivo Bosne i Hercegovine.

Ipak jedno je bitno i to nas se tiče! Vrlo je važno ko je branio Bosnu i Hercegovinu i ko je bio u ratu. Za nas koji jesmo znamo o čemu pričamo i to će uvijek biti važno dok živi naša generacija. To ne znači da onaj ko je bio u ratu može raditi šta hoće, ali isto tako moraju se uvažavati porodice poginulih boraca Armije BiH, invalidi i svi borci. S njima i o njima se s poštovanjem treba pričati. Borba Armije BiH je svetinja za svakog patriotu i ta stvar se nesmije relativizirati niti mi to smijemo dozvoliti.

Pozivamo i druga udruženja boraca da podrže naše stavove i da ne dozvolimo da se s nama razgovara kao sa masom koja je potrošena. Da nije bilo nas, ne bi danas bilo ni Sarajeva, niti nukleusa multietničnosti iz kojeg treba ponovo da nikne civilizovana Bosna i Hercegovina. Tamo gdje je naša čizma bila, tamo je još uvijek moguć život svih naroda i gradjana. Tamo gdje je genocidom i masakrima očišćena teritorija, nema ni multietničnosti. Zato cjenite to! Cijenite to što u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Bihaću i drugim našim gradovima mogu sjediti i politički se boriti i ljevičari i desničari. U Banjaluci, Doboju, Nevesinju, Grudama to ne može! Zapitajte se zašto?