Goran Čerkez, član Kriznog štaba Federacije Bosne i Hercegovine i pomoćnik federalnog ministra zdravstva, u intervjuu za Faktor je kazao da u ovoj situaciji građani moraju biti strpljivi, a ljekari odgovorni. Naglašava da, kako se od građana traži poštivanje naloženih mjera, tako se i od zdravstvenih radnika traži da odgovore zadatku i da se za propuste mora odgovarati.

Upozorio je da opuštanja nema i da se klinička slika COVID-19 zna promijeniti u nekoliko sati i toliko pogoršati da čovjek u kratkom roku može preminuti. Odgovorio je i na pitanje da li naše zemlja ima visoku stopu smrtnosti u odnosu na broj oboljelih.

Možete li nam objasniti riječ "algoritam" koji slušamo iz domova zdravlja širom Federacije BiH. Pojasnite nam put od samoizolacije do izolatorija.

- Nije isto imati alogoritam u nekom malom mjestu, ili u Sarajevu, ali suština je ista. Dakle, pacijent kontaktira dom zdravlja, uzima se anamneza, na osnovu anamneze se treba postupiti, ukoliko postoji opravdanost, stavlja se čovjek u izolaciju, kontaktiraju se epidemiolozi. Prema tome to je taj put. Svaki kanton prilagođava sebi. Nema tu s naše strane neke posebne procedure. Ono što je važno, jeste koja je zaštitna oprema, kako se to radi.

Ali očigledno je da postoje "šumovi u komunikaciji".

- Ne postoje niti jedne sekunde.

A šta je s Kantonom Sarajevo?

- Pazite, ja kada sam bio u samoizolaciji, pokušavao sam dobiti ljekara i dobio sam ga. Mene je ljekar ispitao, šta, kako, s kim sam bio u kontaktu, koliko sam bio, imam li temperaturu. Javio se epidemiologu, on je svoje odradio i ljekar me dva puta nazvao da vidi kako sam, ima li ikakvih promjena.

U tom lancu, ili kako ga Vi zovete, algoritmu, ljudi se upućuju na njihovog porodičnog ljekara jer od njega očigledno zavisi kojim putem će sve ići. U Kantonu Sarajevo evidentno nešto ne štima.

- Ne znam, zato vam govorim. Mi stvaramo okvir, kako se vadi bris, koji je način uzimanja brisa, koja je zaštitna oprema, kada se pacijent transportuje u bolnicu.

Ko transportuje pacijente s kliničkom slikom COVID-19 do bolnice, hitna ili sanitetsko vozilo doma zdravlja?

- Federacija je dala jasne detalje kroz Krizni plan kako se određene stvari rade. Šta je važno pacijenta pitati, na osnovu čega se radi anamneza, kako se uzima bris, kome se uzima bris, kada se transportuje u bolnicu, a onda svaka lokalna sredina, odnosno, svaki kanton prilagođava to svojoj strukturi. Jer imate kanton gdje nema bolnica, pa voze u sasvim drugo mjesto. Recimo zapadna Hercegovina nema bolnica pa vozi u Mostar. Neko ima bolnicu pa to rješava u svom mjestu. Neko ima bolnica, a nema infektivno. Tačno je rečeno kako se svaki taj proces radi. Prema tome, Kanton Sarajevo treba da odgovori kako se kod njih dogovorilo, da li je kod njih prijevoz pacijenta od doma zdravlja ili je od Hitne pomoći... Drugo, mi nismo ništa suspendovali što se tiče zdravstvene zaštite. Nijedan segment zdravstva nije suspendovan, da je rečeno, "sada je korona, vi ne radite više ništa", da se razumijemo.

Možemo li se vratiti na pitanje o transportu pacijenata oboljelih od koronavirusa.

- Ja ne znam je li u Kantonu Sarajevo prevozi pacijenta dom zdravlja ili Hitna pomoć. Ono što je sigurno jeste da svi mi zovemo domove zdravlja, da se oni nama trebaju javiti. Ja kao stanovnik grada to znam, da oni trebaju razgovarati sa mnom, preuzeti anamneze i ostalo, i na osnovu njihovog zaključka o suspektnosti na neki proces proslijediti epidemiolozima.

Da li osoba koja vadi bris za testiranje na koronavirus mora odmah nakon toga u samoizolaciju ili imamo zaštitnu opremu u kojoj je osoba koja uzima bris sigurna i nakon toga nastavlja raditi svoj posao?

- Imaju zaštitnu opremu. Jer meni ljudi koji su došli, oni su se obukli ispred, prije ulaska u stan. Imali su jednokratnu opremu, vizire, i nakon toga su sve to odbacili. I ja znam te osobe i znam da to rade u punoj opremi.

Ovo Vas pitamo jer postoje informacije da ljudi koji moraju vaditi bris nemaju adekvatnu opremu, pa da se ne usuđuju to raditi jer nakon toga moraju u izolaciju 14 dana.

- Nema razloga da ide u samoizolaciju nakon vađenja brisa. Vidite, oprema u kojoj se radi s COVID-19 pacijentom su hirurška maska i rukavice, osnovna medicinska zaštita. Veća zaštita je potrebna prilikom vađenja brisa. Neko može da kihne, neko može da prenese kapljičnim putem infekciju na vas i iz tog razloga imate opremu koja je jednokratna. Jedino što u tome nije jednokratno, to su viziri koji štite lice jer se to može više puta sterilisati i to nije problem. Ja znam kolegice koje rade to i da rade s jednokratnim opremama. Jer i taj dan kada su meni završili bris, oni su nastavili svoj posao, ne znam koliko su još briseva vadili. Oprema sigurno postoji.

Ukoliko ljudi imaju danima visoku temperaturu i simptomi ukazuju na COVID-19, a ljekari traže razne izgovore, nemaju opremu, ljude..., ne žele omogućiti testiranje, kome ugroženi građani u konačnici da se obrate? Policiji, civilnoj zaštiti...?

- Gledajte, ja pretpostavljam da svako ko ima nekih problema može se obratiti, ne znam, ja bih zvao direktora, iskreno kome se obratiti ako ne odgovara zdravstveni sistem. Ne znam, gledajte, pitanje je prvo, mi svi moramo imati malo strpljenja, to je jako bitno jer danas imamo veliki broj ljudi koji je zabrinut i koji zove. Druga stvar, ako mi se ne bi neko duže javio, tražio bih onoga ko je odgovoran u toj instituciji.

Kada zovete direktora ustanove, neće Vam se ta osoba javiti, već sekretarica, ako ne radi od kuće.

- Pa neka se javi sekretarica, ali onda tražite da vam se predstavi, da znate s s kim ste razgovarali. U krajnjem slučaju, ima i civilna zaštita, napravi se telefonski poziv na 121, pa se kaže: "Izvinite, ja pokušavam doći do ljekara, ne mogu nikoga dobiti u domu zdravlja". Ovo vam govorim kao građanin. Ono što je jako bitno reći jeste da se ovdje stvara utisak da ne postoji funkcioniranje sistema. Sistem funkcionira. Mi možemo imati ispade kod određenog broja ljudi, profesionalaca. Naravno, ti profesionalci moraju odgovarati za svoje postupke jer oni su ljekari koji su dužni dati medicinsku pomoć i to je vrlo jasno. Ako se poziva stanovnik da se pridržava mjera, onda se trebaju pozvati i ljekari da se pridržavaju svega što rade. Kažem, treba biti strpljiv. Naravno, ako to strpljenje pređe mjeru, onda treba pokušati kontaktirati ljude koji bi mogli odblokirati to, da li putem civilne zaštite. Jer sve ovo što je izdato, učinjeno je u formi naredbi i to je vrlo ozbiljno i nešto što se mora pratiti i raditi.

Imate li još neki savjet kako građani mogu sebi pomoći?

- Najvažnije je da svaki čovjek koji ima temperaturu koja se tek pojavila, da pokuša biti strpljiv, da ode u samoizolaciju i ne bi trebalo da gata da li je COVID-19 ili nije. Ako ima bilo kakve respiratorne simptome, on bi trebalo da ostane kući dok se ne javi ljekaru. A ljekar treba da interveniše. I pazite, korona je vrlo nezgodna bolest. Još svi imamo percepciju da je to blagi oblik, da je jedna od mnogih jednostavnih oboljenja, što nije. Imamo saznanja da promjena kliničke slike koja se dešava kod COVID-19 može u roku dana ili u roku od nekoliko sati da odnese čovjeka. To da znate, da vas ne iznenadi. U dan-dva, a nekada i par sati može da se drastično promijeni slika i da čovjeka odnese. To je jako bitno da ljudi znaju jer i dalje imaju osjećaj da se ovo može liječiti. Pazite, ovdje još nema prave terapije, već su terapije koje podržavaju čovjeka.

Kada se koristi respirator?

- Čovjek se stavlja na respirator kada je u kritičnim fazama da bi se dala šansa njegovom imunom sistemu da se izbori sa bolesti. Ovdje se još daju terapije i određeni lijekovi koji nisu naučno dokazani da djeluju, nego su dobre prakse. Poušavaju ljudi da bilježe i primjećuju da kod pojedinih stvari djeluje. Mi imamo osjećaj da je to. Mijenjat će se i ova slika mortaliteta. Sve će se mijenjati, jer mi ćemo sigurno imati puno više ovih ljudi koji su oboljeli.

Da li je kod nas velika smrtnost u odnosu na broj oboljelih, 35 preminulih na 855 oboljelih, nekih četiri posto?

- Gledajte, računa se da je oko 3,5 posto prihvatljiva smrtnost, neka očekivana. U Wuhanu je bila 2,3 posto, u Italiji više od 10, u Španiji isto. Ali računa se do 3,5 posto da je globalno, ono što je po Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Oni kažu da je to ta neka smrtnost.