Često se miješao i u politiku, a čak je bio i kandidat za predsjednika Hrvatske. O svemu tome pisao je Jutarnji list, navodeći kako  

Dinamo je sa Ćirom postao prvak 1982. godine, a dvije godine prije toga tadašnji predsjednik Modrih, poznati društvenopolitički radnik i pouzdani partijski kadar Vid Ročić, iz NK Rijeka, dalekovidno dovodi relativno nepoznatog trenera, zaboravljenog kratkotrajnog igrača Plavih iz sredine 50-ih, Miroslava Ćiru Blaževića.

- Hrvatsko društvo prodrmali su Ćiro Blažević i Dinamo sa svojom titulom koja se čak, što danas zvuči potpuno blasfemično, i više nego sa simpatijama pozdravljala i u Splitu i u Rijeci. Dinamo i Ćiro bili su tada ljubimci ne samo Zagreba i dinamovaca, nego i Hrvatske. On postaje "Ćiro nacionale" i spretno se uživljava u tu ulogu. S njim, ali i on, koketira i Crvena zvezda. Ali, Zagreb je gladan, on bi još titula.

VEZANI TEKST - U ovom gradu stadion će nositi ime Miroslava Blaževića, prijatelj otkrio kada je Ćiro rođen

Ćiro se tada ne bavi politikom, premda će biti ne samo hvaljen po zagrebačkim političkim novinama i forumima, nego i napadan, i to ne zbog sebe koliko zbog toga što su njega optuživali da je obrisao prašinu s prenaglašenog hrvatstva - piše Jutarnji.

Nakon toga odlazi u Prištinu 1986. kada se već poprilično zatalasalo, a Ćiro i na Kosovu postaje simbol. Svima ugađa i svima se uvlači pod kožu. I tamo je nacionalni heroj. Volio je biti uz politiku.

Kada je Hrvatska ostvarila nezavisnost postaje pobornik i navijač Franje Tuđmana kojem Ćiro nadoknađuje nepostojanje ikakvog šarma. Kaže da ga poznaje još od 1982. godine kada je ovaj dolazio na sve Dinamove utakmice.

- I Tuđman želi da Ćiro s reprezentacijom ponovi uspjeh iz 1982. godine. Ćiro se uglavio u Tuđmanov prvi krug. Sudi, priznat će i sam, pristrano Tuđmanove teniske mečeve koje ovaj dobiva s predsjedničkom lakoćom, kibicira dok ovaj sa svojim društvom igra preferans. Tuđman ga je i imenovao selektorom, a Ćirina ljubav bila je svemirska. Čuli su se svakodnevno s Eura 1996. godine, a pogotovo 1998. kada je Ćiro rekao da se igralo za Tuđmana te se na utakmici s Njemačkom stalno okretao prema tribini na kojoj je usamljeno sjedio Tuđman s kojim se tadašnji kancelar Helmut Kohl nije želio niti rukovati.

Urbana legenda kaže se da se Ćiro htio i uvući bolesnom Tuđmanu u krevet "Želim vašu gripu, predsjedniče", a tadašnji šef HNS-a Branko Mikša ljubomorno je prepričao kako je Ćiro jednom rekao Tuđmanu "ne": "Bilo je to kada ga je ovaj pitao je li za kafu. Ne, predsjedniče". Bio je odani tuđmanovac, ali do određene mjere.

I to mu nisu zamjerili. Govorio je da bi i sina izbacio iz kuće da mu napada Tuđmana: "Svi smo mi beznačajni u odnosu na Tuđmana", izjavio je 1995. za list Panorama. Tuđmanovu kćer Nevenku nazivao je "mojom princezom" i "velikom ljubavi": "Ne sramim se uzeti krpicu i oprati Sekin Mercedes" - navodi Jutarnji.

No, poslije će, na isti način, "izjavljivati" ljubav i Jadranki Kosor. U emisiji "Soundset" na Hrvatskom radiju rekao je: "Naša Jadranka pokazala se velikom. Dragi moji prijatelji, da nema Kosor, ne bi bilo ni EU, ni početka uništavanja najvećeg zla - korupcije. Ona je neokaljana i čista ličnost".

Na pitanje je li zaljubljen u Jadranku Kosor Ćiro je odgovorio: "Ja dozvoljavam da sam zaljubljen, ali to nije razlog da ne budem objektivan. Nemate pravo ne biti za Jadranku Kosor. Ona je jedna hrabra žena koja će se i dalje boriti. Ako me ne budeš voljela, ubit ću te", zaprijetio je u šali Ćiro Jadranki Kosor.

A, podsjetimo da se ona tokom jednog svog službenog posjeta Sarajevu našla s Ćirom, tada selektorom BiH, u jednoj ćevabdžinici, što je izazvalo veću pažnju medija nego svi ostali politički susreti.

VEZANI TEKST - Vratio kult reprezentacije: Kako je Ćiro Blažević postao selektor Zmajeva, ko ga je podržao, a ko izdao

No, nije se zamjerao SDP-u. Znao se pohvaliti "ocem ustašom", ali nekako sve uz smiješak i poznatu bosansku šegu.

Neočekivano se 2005. godine kandidovao na predsjedničkim izborima. Bio je nezavisni kandidat kojeg su podržale neka radikalna male braniteljske udruženja i jedan dio Tuđmanovih renegata poput Zdravka Tomca. Osvojio je manje od jedan posto glasova ili tek nešto manje od Ivića Pašalića, iako je čak petoricu ostavio iza sebe.

Kad je postao selektor BiH 2008. godine, ujedinio je, iako nakratko, kao onomad Hrvatsku, tu zemlju. Prihvatili su ga svi, najviše Bošnjaci, pa i tamošnji Srbi. Znao je reći "najviše su protiv mene bili moji Hrvati". Tada se Ćiro pragmatično predstavljao kao "prvi i jedini Bosanac". Nije se bavio politikom koliko se politika bavila njime, iako je rekao da mu je Tuđman govorio "Ćiro, mani se politike, za nju si tudum".

I zapravo mu se uvijek opraštalo jer to je Ćiro koji se voli svidjeti i ugoditi svima. Tako je 2019. snimio i predizborni spot za Pupovčev SDSS jer, govorio je kroz smijeh, "Srbi su me zvali, ovi moji su me zaboravili. Neće se valjda Plenković naljutiti". Ćiro je imao potrebni magnetizam i za prekaljene političke borce, od strogih komitetlija, prepredenih HDZ-ovaca do opreznih "Srba", jer to je Ćiro, a Ćiri se sve oprašta i voli ga se.