U ovom predmetu optuženi su premijer Federacije BiH Fadil Novalić, dopremijerka i federalna ministrica finansija Jelka Milićević, suspendirani direktor Federalne uprave Civilne zaštite Fahrudin Solak i vlasnik firme "Srebrna malina" Fikret Hodžić koji je za potrebe Federacije u vrijeme pandemije koronavirusa nabavio kineske respiratore ACM 812 A za 10,5 miliona KM.

Prva se na klupi za svjedoke pojavila dr. Aida Čorbeg, specijalista anestezilog, zaposlena u bolnici u Travniku.

Nju je, kako je to ranije svjedočila pred sudom, privatno kontaktirala Bahra Džaka, uposlenica u Uredu premijera Fadila Novalića, a koja je svjedočila na prošla dva ročišta.

Svjedokinja je manje-više ponovila ono što je ranije kazala i Džaka, a to je da ju je ona telefonski kontaktirala, jer su prijateljice i zamolila je da joj kao specijalista anesteziolog da mišljenje o određenim respiratorima.

Kako je ispričala, Bahra, koja joj je komšinica i prijateljica, kontaktirala ju je 1. aprila prošle godine dok je bila u vožnji i rekla joj da je u nekoj gužvi, da je proglašeno vanredno stanje, da postoji mogućnost da će nabavljati respiratore, te je pitala "može li ona dati svoje mišljenje da li nešto valja ili ne valja da bi mogli suziti izbor".

Na pitanje tužioca zbog čega smatra da je Džaka kontaktirala baš nju kazala je da pretpostavlja da je to zbog toga što je ona anesteziolog i može joj dati dobar savjet, te dodala da joj je bilo drago čuti da bilo ko može nabaviti respiratore s obzirom na ukupnu situaciju.

Kazala je da joj je Džaka poslala email u kojem je bila neka ponuda sa prilozima u PDF-u, kao i da joj je poslala slike pojedinih aparata putem Vibera.

Kazala je da je, između ostalih, vidjela aparat Gorej za koji je rekla da je dobar i da u tom pravcu treba ići, kao i da je bio jedan transportni čijeg naziva se ne sjeća, a za koji je reklla da nije u redu i da to ne treba nabavljati.

Kazala je da se vodila specifikacijama aparata, a da nije obraćala pažnju na nazive, niti vrstu, kao ni cijenu.

{$galerijaFotografija}

Rekla je da je čak i ona samoinicijativno Bahri, u namjeri da pomogne, slala slike aparata za koje zna da su dobri i kontakte osoba koji se bave nabavkom takve opreme, servisiranjem i slično.

Drugi dan je također dobila jednu od ponuda, da je pogledala specifikacije i kazala "da je to to", da zadovoljava kriterije. Nije se mogla sjetiti naziva respiratora, ali se sjeća da su bila neka slova i brojevi. Kada joj je tužilac predočio email poslat sa emaila Ureda premijera na njen lični mail u kojem je ponuda sa respiratorima HCVE003, svjedookinja je potvrdila da su to ti respiratori.

Za respiratore ACM 812 A, kako je kazala, nikada nije čula, te da je za njih saznala kasnije iz medija.

Odgovarajući na pitanja advokatice Vasvije Vidović, svjedokinja je kazala da u vrijeme kada je ona sugerirala koji bi respiratori trebali biti nabavljeni nije znala stanje na svjetskom tržištu, odnosno da su EU i SAD zabranile izvoz te opreme.

Potvrdila je da joj je bilo poznato da je bila "trka za respiratorima".

Druga svjedokinja Tužilaštva Šejla Cilović Lagarija, uposlenica Zavoda za javno zdravstvo, svjedočila je o načinu na koji su sačinjavane tabele sa potrebama za medicinskom opremom u zdravstvenim ustanovama na području FBiH.

Ispričala je da su nakon analize stanja, sačinili obrazac potreba i poslali ga kantonalnim zavodima koji su ih dalje proslijedili zdravstvenim ustanovama.

Kad je završena analiza sastavljen je plan, koji je poslan direktoru koji ga je, koliko je njoj poznato, proslijedio Kriznom štabu Federalnog ministarstva zdravstva na usvajanje.

Na sastanku u Uredu premiojera 28. marta, kako je kazala, nisu prezentirali plan potreba, već samo analizu stanja u zdarvstvenim ustanovama.

Na pitanje tužioca o tabelama sa iskazanim portrebama u kojima su navedene određene cijene kazala je da su to radili kasnije, te da se radilo o prijedlozima sa pretpostavljenim cijenama.

- Suštinski smo se vodili iskazanim potrebama, a za cijene respiratora smo se obratili UNDP-u. To su bile okvirne cijene, pretpostavljene cijene - kazala je.

Ispričala je i da su se ponude koje su dolazile u Federalni zavod printale u tri primjerka, da je jedan dostavljan na protokol, drugi su zadržavali ona i njene kolege, dok je treći proslijeđivan Federalnoj upravi civilne zaštite.

Na pitanje zbog čega je to dostavljano FUCZ-u rekla je da ne zna i da je to bilo po uputstvu direktora Davora Pehara.

Rekla je da pretpostavlja da je isto postupljeno i sa ponudom "Srebrene maline", kao i da se ne sjeća konkretne ponude, jer ona ponude nije analizirala.