Intervju

Elma Hodžić: Mi, kustosi, dajemo glas onome što ne može progovoriti

Objavljeno: 20.11.2018. u 18:30 Autor: M. Čustović

Kustosi interpretiraju naslijeđe, rade sa zajednicom, prikupljaju i čuvaju muzejske predmete, pronalaze načine da naslijeđe predstave publici, brinu se da muzeji budu žive institucije

FOTO: Kemal Softić

Ako ste gledali hit-franšizu "Noć u muzeju" onda otprilike znate ko su kustosi i koja je njihova uloga, iako je u našoj zemlji, ovo zanimanje mnogima nažalost, još uvijek nepoznanica.
Nije tajna da Bosanci i Hercegovci nemaju pretjeranu naviku odlaženja u muzeje gdje mogu sresti kustose, a cilj ovog teksta nije da nekoga kritikujemo, zapravo, želja nam je da "bacimo" svjetlo na te vrijedne ljude - čuvare našeg kulturno-historijskog naslijeđa, našeg DNK koda.

A kako to najbolje napraviti, nego kroz intervju sa jednim kustosom, u ovom slučaju kustosicom Elmom Hodžić, koju možete sresti u Historijskom muzeju BiH, gdje bilježi nevjerovatne uspjehe, iako je ova kulturno-historijska i naučna institucija bez riješenog pravnog statusa i u teškoj poziciji.

Prije nego krenemo sa pitanjima, dužnost nam je pomenuti i kustose Zemaljskom muzeja BiH koji su vrijedne eksponate uspjeli očuvati i u ratu i u miru, odnosno i onda kada se pucalo, i kada su im svi okrenuli leđa.

Elma, pojasnite nam, koje su obaveze kustosa? Kažu, kustos je čuvar. Koliko je to precizan opis?

Kustosi mogu imati različite profesionalne podloge i afinitete, ali jedno nam je zajedničko – čuvamo kulturno-historijsko naslijeđe. Njegovanje naslijeđa podrazumijeva široko polje djelovanja. Kustos treba biti sposoban da prepozna i oblikuje priče. Mi stojimo negdje između prošlosti i budućnosti, dajemo glas onome što ne može progovoriti. Kidamo od zaborava ono što je podložno prolaznosti. Biramo fragmente iz mnoštva. Nimalo lak posao!

A sada konkretno: kustosi interpretiraju naslijeđe, rade sa zajednicom, prikupljaju i čuvaju muzejske predmete, pronalaze načine da naslijeđe predstave publici, brinu se da muzeji budu žive institucije. Zbog toga je rad u muzeju misija, a ne posao koji se završi kada zatvorimo vrata ureda.

Kada i zašto ste se odlučili na ovaj poziv?

Ja ne spadam među one ljude koji su od malih nogu znali šta žele biti kad porastu. Razlog je vjerovatno u tome što sam uvijek željela mnogo i više stvari odjednom. Bilo je raznih zanimljivih zanimanja i mogućnosti. Osjećala sam potrebu da se bavim umjetnošću, ali i snažnu potrebu da doprinosim društvu – i naravno, da živim od svog rada. Trebao mi je poziv koji će objediniti ljubav prema priči i književnosti sa naukom i kvalitetnim društvenim angažmanom. Po profesiji sam historičarka umjetnosti, a volim reći da sam po vokaciji kustosica Historijskog muzeja BiH. Prije pet godina, kada je započela moja simbioza sa ovim muzejom, moram priznati da nisam znala šta će od mene postati i da li će muzej, pogođen ozbiljnom krizom, uopće opstati. Vrijeme je prolazilo, izložbe su se pravile, pričale su se priče... A ja još uvijek tragam za pričama, dok mi se iznova otvaraju mogućnosti da te priče artikulišem. I baš zato znam da sam na pravom mjestu.

Na koji projekat ste posebno ponosni?

Mnogo je muzejskih aktivnosti koje mi izmame osmijeh i kojih se, zaista, rado prisjećam. Trudim se da me sitni uspjesi ne zavaraju, već da mi posluže kao inspiracija za priče koje tek trebaju doći. Ponosna sam što sam dio malog muzejskog tima koji je pokazao kako se s malim resursima mogu napraviti velike stvari. Drago mi je što uživam u procesu rada: u procesu istraživanja i pronalaženja priča, procesu interpretacije i predstavljanja naslijeđa publici, procesu učenja i brisanja granica među šarolikom muzejskom publikom.
Nedavno čitam o jednoj od naših izložbi.

Riječ je o izložbi "Harijev čarobni svijet", izložbi čiji je autor nevjerovatno talentovani dječak Hari. Njegova majka piše kako je Hari bio sretan na otvorenju, kako se sam obukao te noći. Zbog jednog Harijevog osmijeha i košuljice koju je tu noć sam odabrao, sve što radimo u muzeju ima smisla. Muzeji služe da oni tihi i nenametljivi glasovi dopru do našeg društva – ponosna sam što smo otvorili vrata Historijskog muzeja BiH svim građanima Bosne i Hercegovine.

Vaše zanimanje, sigurno je mnogo više cijenjeno u svijetu. Imate li ambicije da pokušate graditi karijeru van granica BiH?

Radim i na internacionalnim projektima i učim. Vjerujem da još uvijek mogu doprinijeti na domaćem terenu i da muzej može biti generator društvenih promjena. Živim i radim u Sarajevu do daljnjeg, dok imam snage i dok ovdje mogu tragati..., ali ne odbijam mogućnost da u međuvremenu otkrijem neke nove staze, mimo ove za koju znam i koju, eto, beskrajno volim.

Šta nam novo pripremate u Historijskom muzeju?

Trudimo se biti aktivni i nuditi publici različite sadržaje. Mislila sam da poslije intenzivnog ljeta ulazimo u mirniju i hladniju fazu, ali se ispostavilo da je manifestacija "Mjesec muzeja 2018." bogatija nego prethodnih godina. U novembru ćemo otvoriti osam novih izložbi, ugostiti školarce i razgovarati kroz različite aktivnosti o kulturno-historijskom naslijeđu Bosne i Hercegovine. U vremenu koje je pred nama planiramo više govoriti o zgradi Historiskog muzeja BiH i o velikom projektu "Keeping it modern" Fondacije Getty.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije