- Ne postoji kuća u kojoj se u Tešnju tagarica ne priprema i ne pravi. To je za posebne prilike, za iftare obavezno, čak se priprema i ne samo s krompirom, bude i babinja u tagarici zbog posebnog mirisa, posebnog okusa. Tagarica nije samo jelo, tagarica je djetinjstvo, tagarica je majka, nana, nešto što te uvijek vraća kući, domu. Tagarica nije samo napraviti krompir s mesom u toj posudi, tagarica je više od hrane - kaže Emina Hafizović, u tešanjskom kraju poznata po ljubavi prema pripremi hrane i dočekivanju gostiju.

U svom je domu ekipi Anadolije pokazala kako se pravi poznato tešanjsko jelo.

- Lijepo je zemljani sud potopiti sat vremena u vodu, znači komplet sud da povuče vodu, pošto je od zemlje, da prilikom kuhanja hrana u sebe upija tu vodu - ističe Emina, dodajući da tu leži razlog posebnosti ovog jela.

{$galerijaFotografija}

Mlada junetina ili teletina su osnova tagarice uz bijeli i crveni luk zajedno s mrkvom i začinima.

- Tagarica nema ništa moderno, nikakvih "fantova", osim ljubavi, začin ljubavi koji popravi sav taj dojam. Ja imam adet na kraju dodati malo ajvara koji tagarici da lijepu boju, i malo peršunom ukrasiti da to probudi sva čula kad to jedeš, da je to više od hrane, da osjetiš ljubav koju je domaćica prenijela na tu hranu - naglašava naša sagovornica.

Kada meso bude upola gotovo, dodaje se povrće, krompir ili bamija koja se u tešanjskom kraju naziva babinjom. Lagano se na tihoj vatri dinsta i pomalo dodaje vode. Na kraju je tagaricu lijepo zapeći u peći, to joj je daje poseban okus.

- Kuha se dva do tri sata, u tagarici nema ništa na brzinu, to je sve lagan proces, polahko, nježno sve, da na kraju dobiješ jedan takav lijep obrok, jedno lijepo jelo - dodaje Hafizović.

Kroz život je svoje kulinarske specijalitete usavršavala, kao djevojka je kod majke najčešće slatko pravila, s vremenom je sve drugo dolazilo. A, posebno udajom za njenog supruga, tadašnjeg efendiju Mehmedaliju.

- Mama je lijepo kuhala i uvijek samo tradicionalna jela. I onda sam gledajući nju pamtila kako radi, a i s obzirom na to da sam se mlada udala i da sam se udala za efendiju i u kuću gdje se mnogo dolazi, mnogo druži - sjeća se Emina.

I te prve ramazane u braku i danas pamti. U lijepom sjećanju ostao je sabah-namaz u džematu, teravije, mukabele. To je nešto što dušu čovjeku ispuni, nešto što te hrani kao insana, kao osobu. Ti si svaki dan u dodiru s tim, to postaje dio tebe, dio tvog života, navodi ona.

- Nisam htjela da im prioritet u ishrani bude industrijska hrana, uvijek sam težila da to bude domaće, ono što ja pravim. Normalno, djeca uvijek vole promjenu, nešto novo, ali sam nastojala biti kreativna i svojom kreativnošću na tanjiru približiti im to, ako lijepo serviram, ako dodam nešto. Ako je sarma, da ona za njih nije bauk, nešto što oni ne vole, nego da to bude nešto lijepo što će oni i sami htjeti na svoj trpezi danas-sutra kada budu u svojim kućama - savjetuje Hafizović.

Od malih nogu je potrebno djeci pokazati čari ramazana. I tome je i težila.

- Limunada je uvijek bila neizostavna na našim iftarima. I uvijek ju je jedno od njih troje pripremalo, i uvijek je bilo ko će prije, ko će više sevapa, jedno servira, jedno donosi, jer svi žele da daju svoj doprinos - priča Emina Hafizović.

Prije nekoliko mjeseci svoju ljubav prema kuhanju pretočila je i u svoj posao. S prijateljicom Adisom Hadžić krenula je u poduhvat pravljenja i prodavanja kolača. Ali i poklanjanja.