Petak, 04.12.2020.

Ususret izložbi

Ensar Berber: Moj otac je volio svoju Krajinu i upravo je to mistična Bosna koju je slikao cijelog života

FOTO: Porodični album

Kada se spomene ime Mersad Berber, trebalo bi ustati i nakloniti se. Jer takav umjetnički talenat i ljudskost, koji su ga krasili, danas gotovo da ne postoji.

Nažalost, napustio nas je u oktobru 2012. godine, a bio je umjetnik za kojeg je znao, i kome se divio, svaki Bosanac i Hercegovac. Tu naklonjenost dobio je samo i isključivo zahvaljujući nevjerovatnom slikarskom rukopisu, koji je, istini na volju, davno prešao granice BiH, regiona, i kojem se cijeli svijet divio. A divi i danas, zahvaljujući njegovoj porodici na čelu sa sinom Ensarom i njegovom suprugom Irom Berber.

Kroz Fondaciju "Mersad Berber" ne dozvoljavaju da maestro bude zaboravljen, a 26. oktobra Sarajevo će premijerno vidjeti njegov cijeli ciklus "Srebrenica" na kojem je Mersad radio dobar dio žvota, a kroz koji je zaokružio ono po čemu je bio poznat i cijenjen – nevjerovatan talenat i ljudskost.

Ususret izložbi Mersadov sin Ensar sa nama je podijelio do sada nepoznate detalje o njemu, velikom vitezu slikarstva od Bosne.

Izložba "Srebrenica" premijerno će biti predstavljena u Sarajevu. Kada kažemo premijerno, misli se na cijeli ciklus koji govori o genocidu iz 1995. godine. Dijelovi izložbe su već pokazivani, odnosno izlagani još za vrijeme Mersadovog života.

Koliko je njegova želja bila da dočeka da izloži cijeli ciklus na jednom mjestu, i da li je maštao da to bude Sarajevo?

- Svoj cjelokupni rad na tematici Srebrenice moj otac je pretočio u monografiju na 600 stranica tako da bi i pored naše velike želje bilo nemoguće predstaviti njegov cjelokupni rad na jednoj izložbi pošto nam izložbeni prostor diktira postavku. U Sarajevu ćemo pored slika koje će biti izložene, instalirati ekran na kojem će se nizati crteži iz opusa kako bi na taj način ipak pokazali čim više. Sada kada oca više nema, moja obaveza je da izvršim njegov emanet, a to je da Srebrenicu predstavim u Sarajevu, a što je i bila njegova najveća želja. Moram naglasiti da se ova izložba održava uz inicijativu i pokroviteljstvo predsjedavajućeg Predsjedništva BiH gosp. Šefika Džaferovića.

Ciklus Srebrenica Mersad je stvarao godinama, a slike su nastale kao potreba da odgovori na veliku tragediju i nepravdu koja je zadesila njegov narod. Vjerujem da ste imali čast prisustvovati tokom kreativnih procesa. Prenesite nam djeliće atmosfere, o čemu ste tada razgovarali sa ocem? Koliko mu je bilo teško svaki dan razmišljati o tolikom broju ubijenih, uz znanje da oni koji su počinili genocid to još negiraju?

- Srebrenička tragedija je pogodila sve nas prvenstveno kao ljude. Moj otac je kao umjetnik ispoljio ono što je nosio na duši godinama. U njegovom djelu pijetet i sva pažnja posvećena je žrtvi. Njegova Srebrenica je bila agonija koja nije prestajala sve do kraja njegovog života, a koja je i našu cjelokupnu porodicu isto tako prožimala. Smatram da je to njegovo kapitalno umjetničko i životno djelo.

Ciklus slika prati i monografija na istu temu. Mersad je dao dobar dio života kako bi ispunio ono što i jeste zadatak umjetnika - da otvara pitanja i svojim umjetničkim djelovanjem popravlja svijet - barem onaj dio do kojeg njegova poruka dođe...

- Umjetnici su ti koji svojim djelom šalju poruku. Moj otac je to činio kistom i na taj način zabilježio i poslao vječnu poruku koja će ostati, a to je da ovo nikada ne smije postati zaborav. Da li će svojom porukom popraviti svijet ili dio svijeta, to ne znam, ali znam da ona ne može nikoga ostaviti ravnodušnim.

Mersad je rođen u Krajini, a najveći dio života proveo je u Zagrebu i Dubrovniku. To ga nije otrglo od Bosne koja je duboko bila prisutna u njemu, što se vidjelo i kroz njegova djela. Koliko često je odlazio u Krajinu, u svoju Bosnu općenito, i koja mjesta je obavezno morao posjetiti. Šta je u Bosni posebno volio?

- Ipak je otac, ako sve sumiramo, najveći dio života proveo u Bosni, ali i onaj dio života što nije proveo u Bosni, bio je sa Bosnom mentalno povezan. Njemu Bosna nije izlazila iz usta, mogu reći da je bio opsjednut njom. Kao rođeni Petrovčanin, volio je posebno svoju Krajinu za koju su ga vezale brojne uspomene iz djetinjstva, i smatram da je to upravo bila ta magična i mistična Bosna koju je čuvao u svojim mislima i koju je slikao cijelog života. Osim Banje Luke u kojoj je proveo svoju mladost, Sarajevo ima posebno mjesto. Najveća radost bi mu bila da nakon dužeg vremena provedenog u Zagrebu, dođe u Sarajevo među svoje prijatelje. To su bili jedini momenti kada nije radio, ali momenti koji su ga ispunjavali i punili njegovu dušu.

Ko je ikada imao priliku razgovarati sa Vašim ocem, reći će da je u pitanju nevjerovatan umjetnik, a toliko velikodušan i skroman. Nisam ga lično upoznala, ali se sjećam da mi se javio prvi put kada sam ga nazvala, tada kao novinar početnik. Upravo je on bio jedan od onih zbog kojih sam još više zavoljela svoj posao. No kakav je bio kao otac, prijatelj, komšija?

- Lijepo je čuti od nekoga drugoga to što ste rekli. Dosta je subjektivno što ću reći za svoga oca da je bio skroman i ponizan, ali takvim ga znaju svi. Siguran sam da je je bio svjestan svoje vrijednosti kao umjetnika, ali on to nikada nije ispoljavao davajući sebi zbog toga neki poseban značaj među ljudima. Radovale su ga male stvari i nije bio opterećen materijalnim svijetom, ali u isto vrijeme je kao "paterfamilias" bio odgovoran prema svojoj porodici u svakodnevnom životu.

Vjerujem da je Mersad tokom života mnoge želje ispunio, no da li je imao neku za koju znate, da ipak nije stigao ispuniti?

- Kao sin koji je živio uz svog oca mislim da nije imao posebnih želja i smatram da je bio ispunjen sa životom koji je imao. Čovjek koji radi na sebi i gleda na život kroz svoju duhovnost, nadilazi stvari koje su mu možda nekad ranije bile bitne. Mogu se usuditi reći da je upravo realizacija srebreničkog opusa, a i ova izložba bile njegove želje.

Čemu se Vaš otac posebno radovao, šta mu je uvijek, bez izuzetka, stavljalo osmijeh na lice?

- Porodična druženja i njegova unuka Mey su uvijek stavljali osmijeh na njegovo lice. Zahvalan sam dragom Bogu da je otac doživio njeno rođenje.

Iako nažalost više nije sa nama, njegova djela su itekako prisutna i živa, zahvaljujući Vama i Vašoj porodici, ali i ugledu koji je stekao, zbog čega ga i danas traže i vole. Kakve su i danas reakcije onih koji se ponovo ili prvi put susretnu sa njegovim djelima. Gdje su sve do sada bile posthumne izložbe i gdje će biti ubuduće?

- Kroz rad Fondacije "Mersad Berber" njegov rad će uvijek biti prisutan. To će biti naša misija i način da njegova djela i dalje žive. Velika nam je želja da doživimo otvaranje Muzeja Mersad Berber koji radimo u Sarajevu u partnerstvu sa Općinom Stari Grad i načelnikom Ibrahimom Hadžibajrićem. Muzej bi definitivno bio mjesto gdje bi trajno mogli arhivirati i prezentirati očevu ostavštinu i ujedno bi služio kao edukacijski centar za mlade umjetnike. Nakon očevog odlaska, Fondacija je organizirala muzejske izložbe u Londonu, Istanbulu, Zagrebu, Dohi, itd. Plan je sarajevsku izložbu prikazati u Istanbulu i Washingtonu.

 

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter.
Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected].
Vezani tekstovi
Više iz kategorije
Najnovije Najčitanije Na vrh