Fatima Baručić je imala 16 godina kada je u jednom danu ostala bez šesterice braće i oca. U masovnoj grobnici na lokaciji Crni vrh pronađeni su otac Mustafa Beganović, koji je, u trenutku kada je ubijen, imao 56 godina, te njegovi sinovi, Fatimina braća, 29-godišnji Muris i četiri godine mlađi Idriz.

Za još četiri brata – Ramom, Ferizom, Berizom i Fahrudinom – Fatima još uvijek traga. Najmlađi je te 1992. imao 19 godina.

- Jedina želja mi je da ih pronađu i da ih ukopamo, da bar znamo gdje im je mezar, da znamo da nisu izgorjeli ili u nekoj vodi - kaže Fatima Baručić rođena Beganović za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).

Ona se prisjetila da su ih 1. juna 1992. godine sa raskrsnice u Klisi poveli prema Bijelom Potoku, gdje je posljednji put vidjela oca i braću.

- Babo je imao beretku, natjerali su ga da skine kada je krenuo da se penje na kamion. Ja te ljude koji su ih odveli ne poznajem. Svi su bili jedan iza drugoga - prisjetila se Baručić, koja o sudbini muških članova porodice više ne zna ništa.

S majkom, koja je u međuvremenu preminula, u rodne Đuliće iz izbjeglištva se vratila 2000. godine.

- Mi smo izgubile porodicu u jednom danu, ali toga se više osim nas niko ne sjeća - kazala je ona.

Prema podacima Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH), još uvijek se traga za 246 civila odvedenih sa Bijelog Potoka.

U Tužilaštvu Bosne i Hercegovine su naveli kako kod njih postoje predmeti koji se odnose na 1. juni 1992. godine.

- Za događaje u Bijelom Potoku vodi se intenzivna istraga u pravcu donošenja tužiteljske odluke u narednom periodu. Više informacija ili detalja ne možemo davati - rekao je Boris Grubešić, glasnogovornik Tužilaštva BiH.

Početkom juna 1992. godine – kako je utvrđeno u pravosnažnim presudama Haškog tribunala i Suda BiH – više od 700 bošnjačkih muškaraca iz Zvornika i okoline ubijeno je u Tehničkoj školi u Karakaju. Drugi masakr se desio početkom juna 1992. godine, kada je oko 190 zatočenika prevezeno u Gerinu klanicu u Karakaju, gdje su ubijeni. Od 9. do 27. juna 1992., najmanje 30 zatočenika je ubijeno u Domu kulture u Čelopeku, dok su drugi premlaćivani i seksualno zlostavljani.