Intervju

Goran Čerkez: Vezivanje za radijator je tortura, a sada neka struka radi svoje u Pazariću, Bakovićima, Drinu

Objavljeno: 28.11.2019. u 21:42 Autor: Elma Duvnjak-Šalaka

Slikama je skrenuta pažnja na jedan bitan problem i sada ga treba riješiti. Međutim, nemojmo biti licemjeri. Mi provodimo deset godina reformu mentalnog zdravlja, kažem lideri smo u tome, napravili smo najviše. I dan-danas imamo probleme sa stigmom, rekao je Čerkez

Čerkez: Vezivanje za radijator je za mene tortura

FOTO: Faktor

Federalno ministarstvo zdravstva u narednom periodu treba da realizira više zaključaka Vlade Federacije Bosne i Hercegovine u zavodima Pazarić, Bakovići i Drin. To je bio povod za razgovor sa dr. Goranom Čerkezom, pomoćnikom federalnog ministra zdravstva. U intervjuu za Faktor Čerkez je govorio o ranijim upozorenjima Ministarstva na nedostatke u ustanovama socijalne zaštite koji su u vlasništvu FBiH. Rekao nam je da je prioritet u ovom momentu edukacija postojećeg kadra, a da je upošljavanje novog zadatak Federalnog ministarstva rada i socijalne politike i zavoda.

Osvrnuo i na slike nehumanog postupanja sa štićenicima Zavoda "Pazarić". Ali je podsjetio i da smo mi još uvijek društvo koje zazire od osoba sa mentalnim poteškoćama.

Koja je uloga Federalnog ministarstva zdravstva u ustanovama socijalne zaštite, Bakovići, Drin i Pazarić?

- Bitno je reći da svu nadležnost u tim ustanovama ima Federalno ministarstvo rada socijalne politike. Mi imamo ulogu nadzora, što se tiče medicinskog dijela rada. Više sa aspekta poštivanja ljudskih prava kroz našu Komisiju za zaštitu osoba sa duševnim smetnjama. Tako smo 2014. godine imali jedan nadzor, a drugi je bio u septembru 2019. Oba puta su date određene preporuke, sa akcentom na nedostatak kvalitetnog stručnog kadra. A realizacija je na osnivaču.

Da li je urađeno nešto odmah nakon zaključaka Vlade FBiH koji su doneseni 22. novembra?

- Da, počeli smo da razvijamo plan edukacije, prvenstveno za okupacionu terapiju i koordiniranu brigu. To su dva segmenta koje prepoznajemo kao najvažnija u procesu oporavka svakog čovjeka koji je u tim ustanovama. Pripremamo plan koji bi odmah nakon Nove godine počeli realizirati. Cilj nam je da to ne uradimo samo za Pazarić, već i Bakoviće i Drin. Mi smo psihologa koji radi u Zavodu Pazarić, uključili u edukaciju koja je počela prije mjesec dana za dječiju adolescentnu psihoterapiju.

Možete li nam govoriti o konkretnim ciljevima?

- Naš cilj je da educiramo u okupacionoj terapiji određen broj ljudi i u koordiniranoj brizi. Znači svaka osoba koja uđe u ustanovu će imati svoj plan oporavka. Mi ćemo kadar educirati kako se radi, prati i provodi.

Ali za to vam treba stručno osoblje, a njega nedostaje?

- Ove edukacije ćemo pokušati napraviti sa dijelom kadra koji sada imamo. Da što prije podignemo određene kapacitete.

Koji je to kadar?

- Ukupno osoblje broji pet socijalnih radnika, govorim za Zavod "Pazarić", jednog psihologa, terapeuta, 11 medicinskih sestara. Dakle iz tog kadra treba izvući određen broj. Iz sva tri centra po šest ljudi koji će raditi okupacionu terapiju. Zatim izvući ćemo ljude koji će znati napraviti plan koordinirane brige. To su relativno brze edukacije. U drugoj fazi rješenje za ove ustanove je prijem adekvatnog kadra, prvenstveno edukatora rehabilitacije, a to su bivši defektolozi, logopedi. To mora uraditi Ministarstvo rada i socijalne politike FBiH, odnosno, ustanove. Mora se redovno mjeriti stanje štićenika, napredak.

Da li se do sada pratilo stanje štićenika u ustanovama socijalne zaštite u vlasništvu FBiH?

- To vi morate pitati Federalno ministarstvo rada, da li su rađene revizije poslovne sposobnosti ljudi. Ja govorim o onome što mora biti. Kada pričamo o dijagnozama teško je imati promjenu dijagnoze. Ako ste teški psihički bolesnik vi ćete teško imati promjenu dijagnoze ali ćete imati promjenu stanja, napredak do onog trenutka kada ćete biti osposobljeni da uđete u zajednicu i da radite. Prema tome naš cilj je da pomognemo Ministarstvu za rad i socijalnu politiku.

Šta je Federalno ministarstvo zdravstva uradilo?

- Mi smo 2018. godine napravili procjenu osoba sa duševnim smetnjama radi pružanja zdravstvenih i socijalnih usluga i dostavili smo Ministarstvu za rad FBiH. U procjeni imamo dijagnostičke grupe, na osnovu ovoga se vrlo jasno vidi koliko kojih kategorija u kojim ustanovama ima. Sa umjerenom intelektualnom retardacijom imate u Drinu 107 osoba, Bakovićima 42, a Pazariću 96, ukupno 245. Sada svaku dijagnozu koju smo dobili, trebaju specijalisti, ljekari koje ćemo angažirati, da prođu, da revidiraju njihova stanja.

Da li se neko osvrnuo na sačinjenu procjenu?

- To morate pitati druge. Ovo je radila grupa ljudi iz Ministarstva za socijalni rad i Ministarstva zdravstva. Dakle, mi smo tada prepoznali da imamo određene probleme u ustanovama, pogotovo što se tiče kadra. Mi smo to napravili, predali prijedlog rješenja, sada je na njima da realiziraju.

Koliko jedna njegovateljica po standardima može da pazi osoba?

- Dakle ja u ovom trenutku ne izdvajam Zavod "Pazarić", mada se sam izdvojio zbog svih dešavanja oko njega, snimaka. Ne može jedna njegovateljica na deset, a pogotovo na 20 ljudi. To su vrlo kompleksni slučajevi. Međutim, u isto vrijeme treba napraviti kompletnu reviziju. Kada govorimo o njegovateljima, da vidimo kojeg su zanimanja, koliko ima medicinskih sestara. Evidentno je u svakoj ovoj ustanovi da kadrovska struktura mora biti značajno bolja da bi odgovorila potrebama i tu nema nikakve diskusije. Znate, mnogi ljudi miješaju okupacionu terapiju sa slikanjem, crtanjem po papiru, to je samo jedan dio tog tretmana. Edukator rehabilitacije je osoba koja sigurno može značajno može pomoći kod djece koja imaju agresivnost.

Na koji način mogu utjecati na agresivnost štićenika u ustanovama poput "Pazarića"?

- Oni recimo koriste metod zagrljaja, tako ih smiruju. U drugim standardima postoje trenuci kada je potrebno uraditi primjenu zaštitnih mjera od povrijeđivanja i samopovrijeđivanja. Znači, zaštitne mjere nekada jesu "fiksiranje", ali one moraju biti ograničene vremenski. Moraju biti adekvatno provedene kroz procese magnetne manžete i treba se znati gdje se provode, kada i pod čijm nadzorom, ko to odobrava. Mora biti procedura odobravanja.

Kako onda komentirate slike vezivanja štićenika Zavoda "Pazarić" plasiranih u javnosti?

- Vezivanje za radijator, za krevet, ne spada u medicinski tretman niti u medicinsko fiksiranje. Jednostavno, to je za mene tortura. Činjenica je i da ta djeca znaju biti tolike snage, da mogu krevet prevrnuti, demolirati prostoriju. Slikama je skrenuta pažnja na jedan bitan problem i sada ga treba riješiti. Međutim, nemojmo biti licemjeri. Mi provodimo deset godina reformu mentalnog zdravlja, kažem lideri smo u tome, napravili smo najviše. I dan-danas imamo probleme sa stigmom. Vi kada vidite inkludirane ljude, od njih se zazire. Mi moramo sebe promijeniti i ne možemo samo reagirati na trenutno, na neki okidač.

Zapravo moramo svi imati više osjećaja za osobe sa mentalnim poteškoćama?

- Da. Kada kažete ljudima "mentalni problem" oni se često boje. Nema potrebe, jer su češće žrtve ti ljudi koji imaju mentalne probleme nego drugi. Pa uzmimo i naslove u medijima. Kada neko počini samoubistvo, odmah je mentalni bolesnik. Diskvalifikujemo ljude. Nemojmo sada kada se jave ovakvi slučajevi, odmah da idemo euforično. Treba znati da tu ima i jako posvećenih ljudi koji jako dobro rade, koji njeguju tu djecu, brinu se o njima, to treba prepoznati. Iskreno, ja nisam ni za kakve linčeve, već za promjene stanja, ali upošljavanjem isključivo stručnog kadra. Ali i za promjenu svijesti javnosti. I to nije poruka samo za Pazarić, već generalno, dajmo struci da radi.

Da se vratimo na slike na kojima su vezana djeca a koje je u javnost plasirala Sabina Ćudić, zastupnica u Zastupničkom domu FBiH?

- Ja nijednog trenutka ne želim da spekulišem. Imaju institucije koje se moraju baviti s tim. Ko je to uradio, kada, kako je došlo do snimka, to treba da istraži policija, sudstvo, tužilaštvo. Ono što je prikazano je nehumano postupanje, spada u domen torture. Gdje je prikazano, ja ne mogu reći. Kada je prikazano, ne mogu reći. Na to moraju da odgovore druge strukture, da odrade svoj dio posla. I neko će morati snositi sankcije. Ne može neko raditi da nije sankcionisan. Mi u Ministarstvu nemamo nikakve uloge u upravnim odborima niti nadzornim. Dakle nemamo uloge u upravljačkim strukturama, nismo tamo prisutni. Ni kada govorimo o finansijskom ili drugom nadzoru.

A ko bi po vama trebalo da sjedi u tim upravnim i nadzornim odborima?

- Ja kada bih u takvim ustanovama imenovao odbore ja bih uvijek pravio odbore i od korisnika, struke i zaposlenika i ljudi koji mogu stručno sagledati. Ako neko upravlja, on mora biti stručan prevenstveno. I tu se sva priča završava. I nadzorni odbor ima odgovornost u kontekstu finasija, poslovanja ustanove. Upravni odbor upravlja, direktor izvršava.

 

 

 

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije