Otvorene prijetnje

Hoće li probosanske snage odgovoriti na Dodikovo najavljeno rušenje države BiH?

Objavljeno: 23.11.2018. u 08:12 Autor: Nedim Pobrić

Iako je odlazak visokog predstavnika i stranih sudija iz Ustavnog suda BiH zagovarao i ranije, u utorak je Dodik, po prvi put u svojstvu člana kolektivnog šefa države i pred očima cjelokupne javnosti, nametnuo te ciljeve na dnevni red svih nadolazećih društveno-političkih procesa u BiH

Od velike zastave BiH ispred koje je stajao, te decibela koje je proizvodio čitajući tekst Svečane izjave, javnost u BiH, sudeći prema izostanku reakcija i pridavanju značaja marginalnim pitanjima, nije vidjela ni čula Milorada Dodika dok je na konstituirajućoj sjednici Predsjedništva ozvaničio rušenje države BiH kao prioritet svog budućeg političkog djelovanja.

Iako je odlazak visokog predstavnika i stranih sudija iz Ustavnog suda BiH zagovarao i ranije, u utorak je Dodik, po prvi put u svojstvu člana kolektivnog šefa države i pred očima cjelokupne javnosti, nametnuo te ciljeve na dnevni red svih nadolazećih društveno-političkih procesa u BiH. Realizacijom tih namjera, uz procese koje vodi već duži niz godina, uklonile bi se posljednje prepreke na putu ka disoluciji BiH, odnosno secesiji entiteta kojim je Dodik do prije nekoliko dana predsjedavao.

Institucija visokog predstavnika, bez obzira na pasivnu ulogu u posljednjim godinama i apstiniranje od korištenja bonskih ovlasti, izvjesna je barijera svim tendencijama koje su protivne Dejtonskom mirovnom sporazumu pa i ugrožavanju teritorijalnog integriteta BiH koji je još jednom potvrđen tim Sporazumom. Uklanjanjem stranih sudija iz Ustavnog suda BiH bi strukture koje preferiraju disoluciju kao dio scenarija dobile neupitnu moć da tim tendencijama daju puni legitimitet.

Odlaskom stranih sudija bi Ustavni sud BiH ostao na šest sudija, po dva iz reda svakog konstitutivnog naroda. Dva glasa srpskih i dva glasa hrvatskih sudija bila bi dovoljna za usvajanje odluka pa i onih koje s aspekta prava nemaju apsolutno nikakvo uporište. Tako bi, primjera radi, novi Ustav RS-a, koji "omogućava bavljenje pitanjem secesije", zasigurno bio ocijenjen kao potpuno usklađen sa Ustavom BiH.

Paralelni procesi

U ovu slagalicu sa savršeno uklapa proces jačanja kapaciteta entitetske policije kroz uvođenje rezervnog sastava i njeno naoružavanje dugim cijevima, zatim osnivanje vlastite obavještajne službe i derogiranje Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH, ali i demilitariziranje Bosne i Hercegovine koje je već započeto ograničavanjem budžeta Oružanih snaga BiH. Dok je demilitarizacija BiH Dodikov strateški cilj, Srbija, čiju politiku novi predsjedavajući Predsjedništva BiH namjerava slijediti, uveliko se naoružava te najavljuje nove akvizicije koje ne mogu otkriti jer bi im, pojasnio je Aleksandar Vučić, uslijedile sankcije.

Bilo kakve sankcije Srbiji, bez obzira na ulogu u eventualnom narušavanju mira i teritorijalnog integriteta susjednih država, ne bi dobile podršku Rusije, koja ne skriva svoje interese na Balkanu i, pokazalo se na primjerima Makedonije i Crne Gore, ne bježi od nasilja kao sredstva za njihovo ostvarivanje. O namjerama Srbije, kada je BiH u pitanju, indikativno je i pozicioniranje bivšeg šefa Bezbjednosno-informativne agencije (BIA) Aleksandra Đorđevića na mjesto ambasadora u našoj zemlji. Na čelo Ambasade u BiH ovaj bivši prvi obavještajac Srbije sigurno nije imenovan kako bi demonstrirao diplomatske vještine.

Za ostvarivanje strateških ciljeva potreban je novac te Dodik predlaže njegovo emitiranje bez pokrića. U tome će mu, kako je kazao, pomoći Vjekoslav Bevanda, koji mu je na to aplaudirao iz prvog reda na svečanosti u Istočnom Sarajevu. Upravo je Bevandin HDZ, čiji se zvaničnici nisu odazvali konstituirajućoj sjednici Predsjedništva u Sarajevu, ali su došli na noge Dodiku u Istočno Sarajevo, najodaniji partner SNSD-u, a koalicija ove dvije stranke, koja će u narednom mandatu sigurno biti dio državne vlasti, i ne skriva ambicije da svojim djelovanjem realiziraju ratne ciljeve, najprije rušeći prepreke na tom putu.

- To ćemo uraditi u narednom mandatu, a u sljedeće četiri godine smislit ćemo nešto drugo – poručio je Dodik, zagonetno se smješkajući sa govornice.

Razuđenost probosanske politike

Za to vrijeme probosanska politika, odnosnio njen značajan dio, zaokupiran je raspodjelom kantonalnih ministarstava, javnih preduzeća te upravnih i nadzornih odbora. U periodu u kojem je snažan probosanski patriotski blok potrebniji nego ikada, kako bi se kao takav suprostavio težnjama destruktivnih sila i zauzeo dominantnu ulogu u vođenju unutarnjih procesa, političke opcije koje se deklariraju kao takve svoje kapacitete ulažu u besmislene međusobne obračune i borbu za vlast u kantonima sa bošnjačkom većinom. Razuđenost probosanske političke scene u potpunosti ide na ruku Miloradu Dodiku i Draganu Čoviću, koji su, upravo na temelju viših nacionalnih interesa, uspjeli homogenizirati etnički određene političke snage te preuzeti lidersku ulogu u vođenju svih nadolazećih procesa, počevši od formiranja vlasti.

Za razliku od procesa koji se vode u entitetu RS ili u kantonima u kojima vlada HDZ, gdje je najprije dogovoreno čvrsto savezništvo na državnom nivou s ciljem sinhoniziranog vođenja nacionalnih politika, u većinski bošnjačkim dijelovima je prisutna suprotna hronologija događaja, gdje je sastav upravnih i nadzornih odbora kantonalnih preduzeća, te raspodjela budžeta, prioritet u odnosu na državne interese. O njima će, kažu akteri aktuelnih pregovora o formiranju kantonalnih vlada, razgovarati tek kasnije.

Kapacitet probosanskih snaga koje će sa SNSD-om i HDZ-om činiti vlast na državnom nivou ovisit će od SDP-a i Demokratske fronte, kojima je SDA, kao relativni pobjednik proteklih Općih izbora, pružila ruku upravo s ciljem stvaranja jednog takvog bloka, koji svojom svrhom prevazilazi uskostranačke interese. Zbir ruku te tri stranke u Parlamentarnoj skupštini BiH i Parlamentu FBiH dovoljan je da zaustavi sve destruktivne pokušaje, ali i da bude pokretačka snaga BiH na euroatlantskom putu zemlje. Upravo je zaštita državnih interesa ovih političkih opcija dominantno programsko opredijeljenje na osnovu kojeg su im birači dali izborni legitimitet, a pozicioniranje te obaveze na listi prioriteta ispod raspodjele kantonalnih budžeta predstavljalo bi izdaju tog povjerenja.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije