- Ja sam Šveđanin. Majka mi je Hrvatica katolkinja, otac iz BiH i musliman, a iako sam najveći dio karijere proveo u Italiji, najranija sjećanja u vezi su mi s Jugoslavijom. Vodili su me tamo, u autu i vozu. Još je bio komunizam. Drugi svijet - započeo je Zlatan Ibrahimović (40) u velikom intervjuu.

- Kao dijete bio sam težak, problematičan. Čim sam se rodio, babica me ispustila s metra visine. Cijeli život je bio težak. U školi sam bio drugačiji, drugi su bili plavi, sa svijetlim očima i normalnim nosevima. Ja sam bio taman, s velikim nosom. Govorio sam drugačije od njih, kretao se na drugačiji način. Roditelji mojih školskih kolega potpisivali su peticiju da me izbace iz razreda. Uvijek me pratila mržnja. I na početku sam reagovao loše. Izolirao bih se. Kasnije sam naučio patnju i mržnju pretvoriti u snagu - rekao je napadač Milana ispričavši detalje o bratovoj smrti.

- Moj otac jako je patio zbog rata u Jugoslaviji. Svakog dana dobijao je vijesti o tome kako je neko koga on zna poginuo. Pomagao je izbjeglicama. Mene je uvijek pokušavao zaštiti od svega toga. Kad mu je umrla sestra u Švedskoj, nije mi dao da idem na sahranu. Ali kad je umro moj brat Sapko od leukemije, išao sam. Brat me očekivao, izdahnuo je preda mnom. Pokopali smo ga po muslimanskim običajima. Otac nije pustio ni suzu. Sutradan je otišao na groblje i plakao od jutra do večeri. Sam. Moj otac bio je strog i kada su me jednom s prijateljem uhvatili u maloj krađi u prodavnici, bio sam sretan što su zvali oca mog prijatelja. Njemu su poslali pismo, ja sam svaki dan čekao prvi poštara i kada je pismo došlo, poderao sam ga. Da ga je moj otac pročitao, ne bih se dobro proveo.

Italijanski novinar tako ga je pitao na kojem jeziku razmišlja.

- Ovisi. Na terenu nikad ne razmišljam na švedskom - to je prepristojan jezik, a na utakmici trebaš biti nešto grublji. Onda razmišljam na slavenskom jeziku, ponekad na engleskom ili italijanskom, ali u porodici pričamo samo na švedskom - rekao je Zlatan te dodao kako on jeste Šveđanin, ali i miks svega.

Svoju je ženu upoznao prije dva desetljeća.

- Dvadeset godina sam s istom ženom Helenom. Tajna je u strpljenju. I ravnoteži koju mi daje. Ona je deset godina starija od mene i uvijek je bila zrelija. Kasnije su došli Maximillian i Vincent. A prvi put sam se zaljubio sa 17 godina. Jer je to bio prvi put da sam izašao iz geta u Malmöu i otišao u centar grada. Tek tada sam vidio Šveđanke kakve svi zamišljaju: plave i slobodne - kaže Zlatan.

Brazilca Ronalda smatra najboljim fudbalerom svih vremena.

- Definitivno Ronaldo, onaj brazilski. Kao dječak sam ga imitirao. Što se Maradone tiče, on je mitski igrač. Kada sam pogledao dokumentarac o njemu, želio sam otići u Napoli kao i Diego, donijeti im Scudetto. 

U periodu igranja u Barceloni imao je dosta nesuglasica sa trenerom Guardiolom.

- Nikada me nije razumio. Želio je planirati sve što ja trebam raditi, on ne voli igrače koji imaju jak karakter. Postao sam problem i kako ga on nije mogao riješiti, ja sam ga odlučio riješiti tako što sam otišao. 

Za odgovor na pitanje najdražeg gola u karijeri, nije mu bilo potrebno puno vremena da razmisli.

- Onaj Englezima, makazicama sa 30-ak metara. Englezi su me uvijek prezirali, pričali kako nikada neću postići gol protiv njih. Ipak jesam.

Otkrio je i da je zbog Siniše Mihajlovića umalo završio u Bologni.

- Pjevao sam s Mihajlovićem iako me provocirao na terenu kao igrač. Cijelu utakmicu mi je govorio grozne stvari na srpsko-hrvatskom i to me pogađalo. Danas me zove "bato", "sine". Kad se razbolio od iste bolesti kao i moj brat, umalo sam prešao u Bolognu. Zbog njega. Mihajlović je na terenu bio prgav, kao i Ballack, još jedan provokator. Ali to je činio da donese prednost ekipi. Nije bio pokvaren kao Materazzi - dodaje Ibrahimović.