Apsolutno je netačna izjava premijerke Ane Brnabić da je Srbija posvećena istraživanju svih ratnih zločina, kao i za privođenje optuženih i kažnjavanje odgovornih za zločine, ocijenili su iz YIHR-a.

- U slučaju Ratka Mladića, Srbija je naprotiv bila sigurna kuća za Ratka Mladića i figurativno i bukvalno. Institucije Srbije nikada nisu otkrile i osudile ko je skrivao Mladića od pravosuđa 15 godina, ko je odgovoran za to što je iako u bjekstvu redovno primao vojnu penziju – i najbolnije od svih ovih pitanja – ko je i zbog čega ubio dvojicu 21-godišnjaka – Dragana Jakovljevića i Dražena Milovanovića, gardiste na straži u Topčideru oktobra 2004. godine - navode iz YIHR-a.

Kako su dodali, institucije Srbije nisu istražile niti utvrdile odgovornost za zatvaranje Bošnjaka koji su u bjekstvu od snaga Ratka Mladića iz zaštićenih zona Žepa i Srebrenica preko Drine pobjegli u Srbiju, i bili zatočeni u logorima Šljivovica i Mitrovo polje u Srbiji, i izloženi mučenju i ponižavanju u ljeto 1995. godine, ili deportovani nazad u ruke Vojsci RS-a.

- Jasno je da ne postoji nikakva volja Srbije za istraživanje ratnih zločina i drugih krivičnih djela povezanih sa genocidom u Srebrenici i ratom u BiH. Također su veoma licemjerni i prožeti neistinama apeli predsjednika Aleksandra Vučića da osuđeni pred Tribunalom služe svoje kazne u Srbiji, i njegova izjava 'da je Srbija spremna da preuzme svoje obaveze u izvršavanju presuda koje su donijete prema državljanima Srbije, uz nadzor Mehanizma i poštovanje svih ovlašćenja' - naglasili su.

Prema oceni YIHR-a, u Srbiji ne samo da se ne izvršavaju presude Tribunala, već su potpuno ignorisane. Vojislavu Šešelju nije oduzet zastupnički mandat nakon presude Tribunala, iako je Zakon o izboru narodnih zastupnika jasan – da zastupnik gubi mandat nakon što je osuđen na zatvorsku kaznu dužu od šest mjeseci.

- Osuđenim pripadnicima Vojske nisu oduzeti činovi iako je Zakon o vojsci jasan da se čin gubi u slučaju osude na kaznu zatvora dužu od godinu dana. Zločinci u Srbiji ne gube privilegije, dobijaju zaštitu i promociju od državnih organa i paradržavnih medija. Krivični zakonik ne zabranjuje negiranje presuda Tribunala u Hagu, kao što zabranjuje negiranje presuda za ratne zločine Međunarodnog krivičnog suda i domaćih sudova - saopćeno je.

Istakli su i da su sramni pokušaji da se krivica za nedostatak pomirenja u regionu svali na Tribunal u Hagu.

- Negatore genocida i promotere ratnih zločinaca iz srpske vlasti pitamo – a šta ste vi uradili za pomirenje u regionu? Šta su institucije koje vodite i predstavljate uradile na otkrivanju ratnih zločina, krivičnom progonu ratnih zločinaca, priznanju i pravdi za žrtve ratnih zločina, utvrđivanju sudbina nestalih osoba, popisu žrtava ratova devedesetih i rasvjetljavanju okolnosti pod kojima su stradali? Srbija je dugo bila sigurna kuća za ratne zločince, i danas je za neke, poput Novaka Đukića. Srbija nažalost nije faktor pomirenja u regionu, koliko god pokušala sebe tako da nazove. Srbiji koja slavi i štiti zločince niko ne vjeruje, i niko ne želi da pruži ruku - zaključeno je YIHR-a.