Ne možete prošetati nekim gradom u BiH, a Sarajevom naročito, da ne naiđete na prosjaka koji od vas traži novac. I dvadesetogodišnja, nazovimo je Selma (pravi identitet poznat redakciji) na ulici već dvije godine prosi, a novac je, kako kaže, primorana davati mužu. Sa Selmom smo stupili u kontakt preko posrednika, bez znanja njene porodice. Međutim, priče i ostalih žena primoranih da prose su manje-više iste. 

Za Faktor Selma je ispričala kako sistem prosjačenja i zarađivanja ustvari funkcionira.

Ona potječe iz romske porodice u kojoj nije morala da prosi, ali nekoliko mjeseci nakon udaje, muž ju je, zajedno sa svojom mamom, poslao na ulicu.

- Rekao je da ja moram da zaradim novac i da će me njegova mama naučiti kako i šta treba da radim. Izlazimo na ulicu bez obzira na to je li toplo ili hladno, pada li kiša ili snijeg. Na ulici budem nekad dva, nekada četiri sata, a nekada i više. Muškarci ne rade, oni čuvaju kuću i nas – priča Selma za Faktor.

Kaže kako kući mora donijeti 70 maraka, u protivnom trpi maltretiranje i zlostavljanje. Prosila je i tokom trudnoće, a nakon toga na ulicu izlazi prvo sa jednom pa sada i sa drugom bebom.

- Kada dođem kući, dam mu novac i on odmah ide u kladionicu, tamo sve potroši, popije. Svađam se često jer meni ne da niti jednu marku. Djeca ne dobiju ništa. On uzima sve sebi. Čim se pobunim, istuče me – priča ova dvadesetogodišnjakinja.

U svakom momentu, kako kaže, njen muž ili neko njemu blizak prati je dok prosi na ulici.

- Gleda šta radim, ne smijem otići sa mjesta gdje me ostavi. Gleda hoće li mi ko dati krupnije pare da ih odmah uzme i da ide u kladionicu ili hoće li mi ko šta reći. Ako mi ko šta kaže ili dobaci, on se sa tim čovjekom ili ženom posvađa – kaže Selma.

Dnevno, kaže, isprosi između 20 i 50 maraka, ali to njenom mužu ne bude dovoljno.

- Pokušavala sam i otići od njega, ali svaki put mi prijeti da će mi ubiti porodicu, braću i sestre, pa i djecu. Kada vidi koliko sam donijela i uglavnom mu to ne bude dovoljno, kaže mi da će me ubiti ako sutra ne donesem više. Istuče me, prerovi džepove da nisam gdje sakrila još para. I djecu istuče kada se naljuti – priča sagovornica.

I majka njenog muža prosi, a kući kao i Selma trpi udarce i maltretiranje. Selma ističe da je u skoro svim romskim porodicama koje prose ista situacija.

- Žene prose, muškarci nas prate i uzimaju nam novac. Svaka od nas kaže da radi zbog djece, jer svi oni prijete da će uraditi nama ili djeci nešto. Svi bismo mi voljele da budemo porodica, ali mi smo samo njihove sluge. Voljela bih i ja da imam normalan život – kazala je.

Kaže da ljudi nerijetko na ulici dobacuju i da joj kažu da se sklone sa ulice kako se ne bi prehladili.

- Ukoliko dođe policija, uzmu nam novac koji smo isprosile i mi moramo opet da prosimo, jer ne možemo kući bez para. Moja su djeca mala i bolje je kad prosimo s njima jer nam ljudi radije daju novac. A ja kad s njima prosim, ljude molim da njima kupe pelene, maramice ili nešto da jedu jer drugačije neće ni dobiti ništa – navodi Selma.  

Kako nam je kazala menadžerica Sigurne kuće u Sarajevu Mubera Hodžić-Lemeš, u ovoj ustanovi često borave žene koje su žrtve nasilja, a koje su bile primorane da prose i novac daju muževima.

Menadžerica Sigurne kuće ističe da te žene nerijetko budu pretučene jer nisu donijele dovoljno novca te one u najkritičnijem momentu odluče potražiti pomoć u strahu za svoj ili život svoje djece.

- Često su njihovi muževi ovisni o drogama te im i za to novac treba. Neki vole dobre automobile i kupujući stalno nove automobile zadužuju se, a žene moraju da plaćaju njihove dugove. Oni također tuku i roditelje svojih supruga, njihovu braću i sestre. S obzirom na to da su te žene izolovane i manje pismene, ne znaju za svoja prava i mogućnosti. A ustvari žene i djeca od toga nemaju ništa. Ukoliko danas "zarade" dvadeset maraka, muževi im sutra traže četrdeset i njihovi apetiti stalno rastu. Davanjem novca prosjacima podstiče se nasilje, jer će taj čovjek kada žena skupi danas 40 maraka, sutra tražiti duplo više i ako ona ne donese, istući će je – kaže Hodžić-Lemeš.

Također Hodžić-Lemeš ističe da u svakom trenutku kada građani daju novac prosjacima, treba znati da to neko posmatra sa strane.

- Muškarci su ubijedili svoje žene da izlaza nema, da oni imaju nadmoć i da nemaju drugog izlaza nego raditi za njih. A naš sistem je takav da niko ne može biti gladan. Ove porodice mogu ostvariti pravo na obroke u javnoj kuhinji, zatim imaju pravo na doplatak i sve ostale vrste socijalne pomoći, kako ne bi morali prositi – zaključuje Hodžić-Lemeš.