open-navfaktor-logo
search
Predstava o Prijedoru
Izetbegović i Hadžović: Kako se glumci pripremaju za najodgovornije uloge?
Kamerni teatar 55, nakon duže pauze, uzrokovane pandemijom koronavirusa, vraća se vjernoj publici, i to premijerom dugoočekivane predstave "Schindlerov lift", koju je prema istoimenoj knjizi Darka Cvijetića režirao Kokan Mladenović.
22.04.2021. u 18:21
get url
text

Radi se o nesvakidašnjem teatarskom projektu, predstavi koja govori o predratnim i ratnim dešavanjima i stravičnim zločinima počinjenim u Prijedoru, te predstavlja svojevrsnu metaforu gubitka ljudskosti.

U predstavi, baš kao i u knjizi, žrtve i zločinci nazvani su pravim imenom i prezimenom, i upravo to joj daje jačinu na putu ka istini i pravdi, a u ime onih koji više ne mogu da govore, i onih koji su postali sakupljači kostiju voljenih dok gledaju u lica dželata...

Uloge u predstavi tumače: Tatjana Šojić, Gordana Boban, Aleksandar Seksan, Admir Glamočak, Muhamed Hadžović, Maja Izetbegović, Sabit Sejdinović, Senad Alihodžić, Davor Golubović, Dina Mušanović, Sin Kurt, Isa Seksan, Dino Hamidović, Lana Zeničanin i Tijana Zeherović. I svi oni igraju žrtve ili zločince iz crvenog solitera Cvijetićevog komšiluka.

A zapravo sva bol Prijedorčanki i Prijedorčana slila se u ulozi Maje Izetbegović, a svo zlo u ulozi Muhameda Hadžovića. Upravo u njihovoj interakciji na sceni, više nego ikad, bude se strahovi, bol i zlo. Prizori koji u posmatraču istovremeno izazivaju ljutnju i tugu, miks emocija koje razaraju do kostiju.

Vjerodostojno prenijeti bol žrtve do te mjere da rasplače publiku, Izetbegović je i ranije uspijevala, posebno kroz ulogu Antigone (glavna junakinja Sofoklove tragedije iz 5. stoljeća op.a.), a u "Schindlerovom liftu", njen angažman ima posebnu važnost – jer progovara o bolima naših komšija, prijatelja, očeva, majki, sinova, kćerki rođaka... onih koje smo poznavali. 

- Već neko vrijeme kroz predstave se bavim time šta se nekome desi da postane zao, da izgubi ljudskost i odluči da nanese zlo, bol, da ubije na kraju tu osobu. Kroz sva ta istraživanja i čitanja, scenska istraživanja, razgovore sa rediteljima i kolegama, nikad nisam mogla to da shvatim. Ono što meni pomaže da se uživim u ulogu je da smatram važnim da na sceni govorim o tome, da govorim koliko je to pogrešno i nepravedno. To je nešto s čim mogu da se konektujem, ali sa nečim zlim ne mogu – pojasnila je Izetbegović.

Njena uloga budi osjećaj empatije, što je i glavni cilj predstave...

- Drago mi je da je žena simbol empatije, jer to je nešto što mene u pozorištu jako zanima. Empatija je ljudska osobina koja je osnov civilizacije i žao mi je što ne postoji predmet u školi koji se zove empatija, posebno sada kada se zbog načina života sve više udaljavamo – naglašava Izetbegović.

Iako po svom habitusu, glumac Muhamed Hadžović, nikako ne može pripadati onima čiji razum je pomračen, kroz predstave ga uvijek prate takve uloge – uloge ratnih zločinaca. Ispričao nam je kako mu je nakon predstave "U Zvorniku ja sam ostavio srce svoje" zlatni ljiljan kazao kako je "htio da ga ubije", jer je toliko vjerodostojno odigrao ulogu zlikovca, a vjerovatno ga isti, ili sličan scenario čeka i nakon "Schindlerovog lifta".

- Često zaboravljam funkciju uloge, namjerno zaboravim čime će to rezultirati. U suštini postoji tu dosta tehnike, ali ja sebi napravim druge okolnosti u kojim igram zlikovca. Na kraju znam da ja glumim i osjećam da je moja dužnost da što vjerodostojnije prikažem nešto, kako bi što efikasnije doprijelo do publike. Jer, ako zauzmemo negativan stav o negativnim pričama koje pričamo, mi zapravo ismijavamo sebe. Nećemo iskritikovati ništa na zdrav način – pojasnio je Hadžović.

Dok se priprema za ulogu zločinaca razmišlja i o izraženom odsustvu empatije kod njih, što zapravo, iskreno govori, nikada nije dokučio.

- To su pitanja na koja lično tražim odgovor, i zato toliko ulažem sebe u kreiranju takvih uloga – dodaje Hadžović.

Pitali smo ga da li smatra i da će, ukoliko pogledaju predstavu, oni koji su činili zločine, a i dalje žive u Prijedoru, u Darkovom komšiluku, početi osjećati kajanje...

- Nažalost ja mislim da neće. Jer svijest o tome ne može da postoji u glavi onih koji imaju to iskustvo. Jer to su neki vanredni trenuci koje čovjek potiskuje. To osjećanje traje vrlo kratko. Takva negativna osjećanja ne mogu opstati dugo u organizmu. Organizam se bori da ih izbaci iz sebe. Jer nekome kome se desi da je prošao to, da je zločinac, on na neki način ne želi sebi da prizna, umanjuje vrijednost toga. Tako da on nikad neće prepoznati sebe tu. On je potpuno operisan sam od sebe. Odmakao se od toga kao da on to nije uradio – odgovorio je Hadžović.

2024 faktor. Sva prava zadržana. Zabranjeno preuzimanje bez dozvole izdavača.