Osobe lišene osjećaja za časno i moralno, političke hijene, kreatori društveno-političke kaljuže u kojoj pristojan čovjek nema šta da traži? Ako je tako, a jeste, onda imamo dvije opcije: ili će takvi javno biti prokazani i odbačeni kao politička anomalija od civiliziranog društva kakvo jesmo ili barem težimo biti, ili ćemo se kao društvo prepustiti davljenju do guše u toj kaljuži. 

Svojevrsni l'enfant terrible bh. politike Elmedin Konaković eklatantan je primjer koji odgovara prethodnom opisu. Lišen sposobnosti da političku borbu vodi jezikom argumenata, a istovremeno obdaren jezikom koji je uvijek korak ispred razuma, pribjegava udarcima ispod pojasa, obračunima ad hominem gdje nerijetko predmetom političke komunikacije postaju porodični odnosi. To ozbiljni političari, a u najmanju ruku pristojni ljudi, jednostavno ne rade. 

Posljednji u nizu takvih infantilno-uličarskih istupa Konaković je imao na Twitteru:

- Da ti objasnim jezikom koji ti razumiješ. Mi ti BiH volimo više nego što ti voliš Sebiju. Pa ti vidi.

Napisao je to šef Naroda i pravde komentirajući izjavu Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA, da "moramo imati bolje odnose sa građanskim strankama kod kojih je neprijateljstvo i mržnja prema SDA jača od ljubavi prema Bosni i Hercegovini". Suština Izetbegovićevog istupa odnosila se zapravo na ishod glasanja o gradonačelniku Mostara. Zašto se Konaković uopće pronašao među građanskim strankama i osjetio potrebu da brani suzdržanost vijećnica NS-a koja je dovelo do ustoličenja HDZ-ovog Marija Kordića na čelu Mostara, posebno je pitanje.

Njegova veza sa građanskim i socijalno-liberalnim političkim opcijama je taman tolika da je NiP poslužio Našoj stranci da se domogne vlasti i premijerske fotelje u Kantonu Sarajevo, što bi, da nije bilo odmetnutih SDA-ovaca, to ostao nedosanjani san družine na čelu sa Predragom Kojovićem. Ukoliko ima problem s činjenicom da ga se proziva za ishod izbora u Velikoj Kladuši i nekim drugim sredinama u Srednjoj Bosni, nije zar očekivao da to neće doći na naplatu?!

Međutim, ne radi se ovog puta o političkoj dimenziji slučaja, nego o Konakovićevom prizemnom diskursu u kojem se porodični odnosi i nečiji brak uzimaju za legitimano sredstvo obračuna s političkim protivnicima, prvenstveno atakujući na ženu. Da je u pitanju modus operandi šefa NiP-a, a ne izolovani nespretni "ispad" na društvenim mrežama, govori i činjenica da je u vrijeme dok je bio predsjedavajući Skupštine KS usljed nemoći da ishoduje neka zakonska rješenja po svojoj volji, pri čemu je glavnog krivca vidio u prof. dr. Sebiji Izetbegović, pribjegao izjavama u kafanskom maniru - "da Bakir Izetbegović to treba završiti kod kuće". 

VEZANI TEKST - Od "bez rezanja izjava kad hvalim gospođu Izetbegović" do "nju ne može smijeniti ni NATO"

Usljed nemoći da argumentovano iznese kritiku, Konaković je prije dan-dva u razgovoru sa novinarom dislociranim iz Tornja u, zlobnici bi rekli, špajz sa enterijerom komunističkog štiha, o direktorici KCUS-a govorio kao o "zloj" osobi. Dakle, ponovo na ličnom nivou. Doduše, to mu je moglo biti dopušteno samo u slučaju, kakav ovdje jeste bio, da preko puta njega sjedi čovjek koji i sam bez imalo skrupula na društvenim mrežama nagađa o privatnom životu i emotivnim vezama članova te iste porodice. Član porodice je, pogađate, žena. 

Nisu ovo jedini primjeri gdje se opetovano atakuje na ličnost, porodicu i moralni integritet žena u javnom životu BiH, ali je svakako primjer gdje redovno izostaju reakcije medija, političara, javnih ličnosti. Jesmo li kao društvo spremni principijelno braniti integritet svake žene i porodice, ili biramo svoju reakciju shodno političkim simpatijama, pa na prozivanje da neka "krešti" horski osuđujemo, a samo par dana poslije na slično "odvratno testosteronsko baljezganje" šutimo?

Ako je izbor ipak Konaković, koji se svojski trudi dokazati da je politički potkapacitiran, ali samouvjeren zbog pozicije moći, onda ništa - birali ste, trpite.