Na području Unsko-sanskog kantona, na sjeverozapadu Bosne i Hercegovine, migrante možete sresti na svakom koraku, naročito na putu od Ključa prema Bihaću. Sa torbama na leđima, u manjim i većim grupama kreću se glavnom cestom. Tako je cijelim putem do Bihaća, koji je također pun migranata. Šetaju cestom, kupuju u radnjama, sjede u kafićima...

Ekipa Anadolu Agency zaputila se na planinu Vučjak, na kojoj se nalazi istoimeni privremeni prihvatni centar, koji se, kako navode iz Crvenog krsta Bihaća, nije ni trebao desiti. Put vodi kroz naselje, a onda počinje makadam. I na tom putu srećemo manje grupe migranata koji se pridružuju ostalima u kampu. Broj migranata u ovom kampu se mijenja, jer dolaze i odlaze, a jutros ih je tu bilo oko 650. 

Šatori su postavljeni na livadi. Trojica ljubaznih policajaca su na ulazu, i brinu za red i mir. Tu su non-stop. Ušli su sa ekipom Anadolu Agency (AA) u kamp u kojem su, trenutno, jako loši uslovi. Prljavo je i jako neuslovno. Kako čujemo od prisutnih u kampu, cijelo to područje je poznato po surovim i jakim zimama. Slušamo i gledamo šatore koji mogu poslužiti još koji dan, dok su temperature iznad 20 stepeni, ali šta poslije toga, niko nema odgovor.

Stigle cisterne s vodom

Migranti u Privremenom prihvatnom centru Vučjak kod Bihaća danas su ponovo dobili vodu, nakon odluke da obavezu finansiranja usluga dopremanja vode i odvoza smeća finansira Kantonalna uprava Civile zaštite Unsko-sanskog (USK) kantona.

Sretni su, to smo mogli vidjeti, jer su se okupili kod cisterne gdje se kupaju, umivaju, peru odjeću i sipaju za lične potrebe. Dok šetamo kroz kamp, vidimo improvizirane radnje i restorane. Migranti iz različitih zemalja prave njihova tradicionalna jela koja prodaju jedni drugima. Tu su i radnje sa sokovima, ali i za one punjenje mobitela, koje naplaćuju dvije konvertibilne marke. 

Besir Sidikli iz Afganistana kaže kako je ovdje već četiri mjeseca, pravi jelo iz svoje zemlje. 

-Hrvatska policija mi je uzela sve. Sada sam ovdje. Želim doći do Njemačke. Tamo mi je porodica - rekao je Sidikli. 

Afganistan je, kaže, napustio zbog sukoba i rata. Ispred jednog šatora srećemo Jimbakra iz Pakistana. Red je migranata koji žele da ih ošiša. 

-Nemam novca, pa ovako zarađujem. Ide dobro. Bio sam frizer i u Pakistanu, a nastavio sam tako gdje god sam išao. Radio sam i u drugim zemljama. Želim doći do Njemačke - poručio je Jimbakr.

Milad Huyar napustio je Iran prije dvije godine zbog, kako je kazao, političke situacije. 

-Tu sam četiri mjeseca. Pokušavam otići odavde. Želim doći do Engleske - rekao je Huyar.

Selam Midžić, sekretar Crvenog križa grada Bihaća, podsjetio je da je u protekla tri dana, kada je Grad Bihać obustavio pa ponovo omogućio isporuku vode i odvoz otpada za privremeni prihvatni kamp Vučjak, nastalo malo lošije stanje u kampu.

-Danas smo krenuli i sa čišćenjem kampa, zajedno sa migrantima. Od sutra krećemo sa toplim obrocima. Kamp je opet počeo funkcionisati kao i prije. Jutros smo imali podjelu lunch paketa, podjelu donjeg veša i higijenskih potrepština, a na podjeli je bilo oko 650 migranata - rekao je Midžić. 

On dodaje kako su u kampu migranti iz Pakistana, Afganistana, Sirije, Senegala...

-Broj ljudi i porijeklo se mijenja iz dana u dan. Jučer je dovezeno oko 200 migranata. Od šestog mjeseca tražimo načine i mogućnosti da se s njima povežemo, ustvari da imamo njihovu pažnju i da nam pomognu u svemu što mi radimo na neuslovnom prostoru. Njima je jako bitna priprema njihove hrane. Išli smo na to da svi imaju svoje markete i da budu zadovoljene potrebe svih. Pravi se i prodaje hrana i to je neka vrsta zabave - rekao je Midžić.

Samo volonteri Crvenog krsta

Prema njegovim riječima, u tim marketima se okupljaju, pričaju... Inače, u kampu Vučjak sreli smo samo uposlenike i volontere Crvenog krsta. 

-Potičem iz organizacije koja mora širiti humanost, mora pomagati ljudima. To je naša zadaća. Mi moramo biti tu prisutni i trpiti neaktivnosti institucija koje bi trebale da odrade svoj dio posla. Kamp Vučjak se nije trebao desiti. Došli smo u jesenji, zimski period, kada se pod hitno nešto treba rješavati - poručio je Midžić.

Podsjetio je da je Crveni krst u kampu prisutan protekla četiri mjeseca, ali da su im pomogle neke organizacije, među kojima je i turski Crveni polumjesec.

-Posebno bih istakao Crveni polumjesec Turske, koji je dopremio veliku količinu odjeće i obuće. Tu su i deke, šatori. Kompletan kamp nekako diše obilježjima Turske - dodao je Midžić, navodeći da su tu i Crveni krst Italije i Hrvatske, Merhamet, Islamska zajednica...

Kamp Vučjak je podignut kao privremeno utočište za one migrante za koje nije bilo mjesta u centrima Miral i Bira u Bihaću.