- Mi smo ovih dana organizirali okrugli sto na temu "Zapošljavanje osoba sa Down sindromom - izazovi i perspektive", a namjera nam je bila animirati institucije sistema koje trebaju unaprijediti svoj sistem posredovanja u traženju posla u smislu da mlade osobe sa invaliditetom budu prepoznate. Istina, one su jednim dijelom prepoznate kroz poticajne programe, ali to nije dovoljno. U KS trenutno rade tri osobe sa Down sindromom, jedna je zaposlena prije šest godina i dvije tokom 2022, ali za ovu kategoriju društva moramo činiti puno više - kaže Kujović.

Oduzimanje poslovne sposobnosti

Svaka, pa i osoba sa invaliditetom, mora se pripremiti za tržište rada, što je zadatak obrazovanja, od kojeg se očekuje da bude kvalitetno inkluzivno obrazovanje, (odnosno procesa inkluzivnog obrazovanja). Inkluzija je u razvoju, kažu u Udruženju, što znači da mnoge generacije nisu prošle ovakav vid obrazovanja sa svom neophodnom podrškom. 

- Društvo nije imalo kapaciteta da takve osobe na adekvatan način pripremi. Međutim, to nas ne oslobađa obaveze da u onom momentu, kada zatreba, reagujemo. Tu ne mislim samo na akademsko zvanje, nego i na životne vještine, brigu o sebi, samostalnosti... Kada pogledamo pravni okvir, u FBiH postoji Zakon o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba sa invaliditetom kojim se uspostavio Fond koji plasira sredstva poslodavcima zainteresovanim da zaposle mlade osobe. Ali dešava se da sredstva više povlače kompanije koje zapošljavaju isključivo osobe sa invaliditetom, a manje poslodavci sa otvorenog tržišta rada. Upravo to bila je i zamjerka UN komiteta o pravima osoba sa invaliditetom prema BiH i preporuka da se to treba zaustaviti i novac više plasirati prema poslodavcima, iako treba naglasiti da to nije bila namjera Fonda. Kako to napraviti? Tako što ćemo podizati svijest kod poslodavaca i biti im podrška u zapošljavanju mladih sa invaliditetom, a u tom smislu provoditi kampanje. Također, putu od škole do tržišta rada, koji je vrlo stresan za mladu osobu, treba posvetiti posebnu pažnju na način da treba pozicionirati programe podrške, prema mišljenju Udruženja, upravo u službama za zapošljavanje. Ne treba isključiti i porodicu koja može pružiti vrlo važne informacije o mladoj osobi, od perioda odrastanja, koliko je aktivna, ima li prijatelje, kako provodi slobodno vrijeme... - objašnjava Kujović.

Kao izražen problem istakla je i oduzimanje poslovne sposobnosti kod značajnog broja mladih osoba sa Down sindromom. Ukoliko roditelj želi da penzija, koju on uživa, ostane djetetu, mora mu se oduzeti poslovna sposobnost, čime mu se automatski oduzimaju pravo na brak, glasanje, porodicu, samostalni život.

- Oduzimanjem poslovne sposobnosti mlada osoba gubi mnoga prava, između ostalog, i pravo na rad. Promjenom tog instituta, odnosno zamjenom tog načina postupka, koji se provodi kod nas, dobili bismo uspostavu pravne asistencije u donošenju odluka koje imaju pravnu snagu. Potrebno je umjesto zamjenskog odlučivanja uspostaviti servis asistencije / podrške mladoj osobi s Down sindromom u donošenju odluka - pojasnila je Kujović.

Samostalni i vrijedni radnici

U Udruženju ističu kako su njihova iskustva takva da poslodavci žele zapošljavati osobe sa Down sindromom i da nemaju predrasuda po tom pitanju. No ono što im treba, kaže Kujović, je podrška u smislu prilagodbe radnog mjesta te kako procijeniti mladu osobu i dodijeliti joj zadatke.

- Njima treba podrška koja je informativno edukativnog karaktera, a ona se očekuje od udruženja, biroa ili neke druge nadležne organizacije. Mi smo to prošli kroz primjere Azre u Bihaću, Darije u Mostaru, Kenana u Sarajevu, a nakon što prođe period prilagođavanja i mlade osobe i radnog kolektiva, te osobe zaista postaju samostalne i vrlo vrijedni radnici - kazala je Kujović.