Podsjetimo, rektor Škrijelj jučer je donio odluku o suspenziji dekanese Medicinskog fakulteta Semre Čavaljuga koja je, prema njegovim navodima, odbila vratiti prof. dr. Ismeta Gavrankapetanovića na posao uprkos rješenju koje je donio Upravni odbor UNSA.

Saopćenje Medicinskog fakulteta UNSA prenosimo u cijelosti.

- Medicinski fakultet se obraća javnosti jer smatramo da naše kolege i svi građani imaju pravo na činjenice koje se ne mogu osporiti o "slučaju Ismet Gavrankapetanović" i nastupima rektora Rifata Škrijelja:

- Prof. dr Ismet Gavrankapetanović je bio i ostaje redovni profesor Medicinskog fakulteta, ali bez ugovora o radu, jer je svojevoljno napustio Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu, a znao je odredbe svog ugovora sa Medicinskim fakultetom i odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti i Zakona o visokom obrazovanju;

- Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade u okviru svojih zakonom definisanih nadležnosti, potvrdilo je da su odluke dekana u vezi sa ovim slučajem zakonite i ispravne i time potvrdilo da su odluke Upravnog odbora Univerziteta u Sarajevu nezakonite i neispravne.

Ministri se pridružili "pobuni"

Medicinski fakultet već mjesecima zauzima značajno medijsko vrijeme i prostor zahvaljujući rektoru Univerziteta u Sarajevu Rifatu Škrijelju. On se praktično uselio na neke televizije, a usput stigne i obaviti poneku konferenciju za štampu. Želi, kako kaže, riješiti pitanje pobunjenog fakulteta i njegovog samovoljnog dekana, koji su napravili jedini problem koji Univerzitet trenutno ima, poznat kao "pola sata radnog vremena Ismeta Gavrankapetanovića". Pobuni su se pridružili i neki ministri koji, tvrdi rektor Škrijelj, ne bi smjeli raditi svoj posao, jer za njega nisu nadležni. Rektor Škrijelj ne spava, on stalno razmišlja o pola sata radnog vremena Ismeta Gavrankapetanovića, samo o tome govori. Pobuna je tako velika, a problem tako značajan za Univerzitet da rektoru treba svaka moguća pomoć, i on je traži u javnosti. Javnost treba da zna s kakvim se silama on bori; građani zato trebaju ustati i zbaciti tiransku upravu Medicinskog fakulteta, pa će opet zavladati mir i blagostanje.

Moramo se služiti ironijom, jer je ona jedini razumni odgovor na ono što se dešava. Ni ovaj put nismo htjeli pred javnost iznositi stvari koje su se morale riješiti unutar Univerziteta, ali smo na to primorani. Triput ponovljena laž postaje istina, a laži o Medicinskom fakultetu se ponavljaju svaki dan već nekoliko mjeseci.

Ovaj Fakultet je izložen organizovanoj i planiranoj medijskoj kampanji u kojoj se tvrdi da uporno kršimo zakonske odredbe sprečavajući ponovni angažman Ismeta Gavrankapetanovića. Pri tome se namjerno u pojedinim medijima plasiraju iskrivljene činjenice, odnosno namjerno i tendenciozno ne navode zakonske odredbe na kojima se temelji pravni osnov na koji se poziva Medicinski fakultet, i koje su nesporne.

Uz nevjericu i zbunjenost rektora Škrijelja i dijela javnosti, Medicinski fakultet je ipak konačno dokazao da radi ispravno i zakonito. U "slučaju Ismet Gavrankapetanović" nije od strane ovog Fakulteta bilo kršenja zakona, zavjera, „prelaska granica“', uskraćivanja prava i sličnih kažnjivih radnji. Samo je primijenjen zakon, i to Zakon o visokom obrazovanju Kantona Sarajevo i Zakon o zdravstvenoj zaštiti Federacije BiH.

Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo je, nakon analiziranja i pažljivog razmatranja svih argumenata i nakon pismenih konsultacija sa Ministarstvom zdravstva Federacije BiH, potvrdilo da su odluke dekana Fakulteta u "slučaju Ismet Gavrankapetanović" bile ispravne i zakonite, što znači da su sve odluke Upravnog odbora Univerziteta i rektora u vezi sa ovim slučajem neispravne i nezakonite.

Prve reakcije, nakon što je Ministarstvo donijelo Rješenje, bile su da "Ministarstvo nije nadležno" i da "krši autonomiju Univerziteta miješajući se". Ministarstvo za obrazovanje nije nadležno za obrazovanje? Ili se Univerzitet ne bavi obrazovanjem, pa onda za njega nije nadležno Ministarstvo za obrazovanje? Kad Univerzitet prekrši zakon, niko mu na to ne smije ni ukazati, jer se time narušava autonomija Univerziteta?

Umjesto da se, nakon što mu je predočen stav nadležnog Ministarstva, smiri i razmisli, rektor je pojačao javne napade na ovaj Fakultet. Sad ga je, kako kaže, strah i za vlastiti život. Sad smo postali i mafija.

Ne prestajući da priča o pobuni uprave Medicinskog fakulteta, posebno dekana, rektor otkriva karte: sam Ismet Gavrankapetanović nije posebno važan Univerzitetu, jer se u stvari radi o pokušaju rušenja i uništenja trenutne uprave ovog Fakulteta. Razlog za to, sigurno naslućujete, ipak nije ono pola sata radnog vremena Ismeta Gavrankapetanovića, nego mnogo krupnija stvar - proces integracije Univerziteta, nakon kojeg se rektor Škrijelj nada postati univerzitetski monarh, gospodar novca kojeg fakulteti, a posebno Medicinski fakultet dodatnim radom sami zarade na tržištu, radeći preko svih normi i preko svakog radnog vremena. Kako integracija Univerziteta nije baš tako zamišljena, Medicinski fakultet – inače predvodnik ideje o integraciji, još prije skoro dvadeset godina - unutar Univerziteta nastupa protiv nekih poteza i planova, pa ga treba uništiti prije nego što zavlada epidemija. Da je problem u rektorovim željama i ambicijama koje uključuju potpunu dominaciju nad Medicinskim fakultetom kojem se ne priznaje ni njegova akademska autonomija, a ne u "slučaju Gavrankapetanović" jasno je svakome ko zna da je "slučaj Gavrankapetanović" u stvari vrlo jednostavan.

Sve "po sili zakona"

Prof. dr Ismet Gavrankapetanović, redovni profesor hirurgije na Medicinskom fakultetu, svojevoljno je napustio KCUS. Na isti dan, silom zakona, čak i da o tome nije donešena posebna odluka, završen je i njegov radni odnos na dio radnog vremena sa Medicinskim fakultetom. Njegov ugovor o radu sa Fakultetom je glasio na određeno vrijeme, dok je uposlen u KCUS-u. Za ovo postoje važni zakonski razlozi, naime Fakultetu Zakon o zdravstvenoj zaštiti FBiH zabranjuje poslati studente na nastavu u bilo koju zdravstvenu ustanovu koja nije, po tačno određenoj proceduri, nakon ispunjavanja strogih uslova, verificirana kao tercijarna univerzitetska bolnica. Ponavljamo, ovo je isključiva nadležnost Zakona o zdravstvenoj zaštiti FBiH. Jedina univerzitetska bolnica u Kantonu Sarajevo je Klinički Centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) i, koliko god im se to možda ne sviđalo, ljekari – kliničari koji žele predavati na ovom fakultetu moraju najprije biti zaposleni u KCUS-u.

Iz ovoga proizilazi da će svaki nastavnik koji napusti KCUS biti obaviješten i o istovremenom raskidu radnog odnosa na Fakultetu. Svaki, bez obzira na status, zvanje, pol ili političku pripadnost. Takav je zakon. Ako je nekad u prošlosti i bilo grešaka i nesnalaženja oko toga, ova uprava ih ne želi i neće ponavljati, jer ranije greške nisu izgovor za nova kršenja zakona.

Nakon što mu je na Fakultetu prekinut radni odnos, Gavrankapetanović se žalio sudu, pa potom Upravnom odboru Univerziteta. Sudski proces je još u toku.

Upravni odbor UNSA je o istoj žalbi Gavrankapetanovića odlučivao dva puta: jednom u julu pred akademski godišnji odmor ove godine i ponovo odmah po povratku sa istog. Na prvoj sjednici se glasanjem oglasio nenadležnim, zbog toga što je sudski proces po istom pitanju u toku, a sudska odluka ima veću pravnu snagu od odluke Upravnog odbora. Upravni odbor UNSA je opet razmatrao istu žalbu početkom septembra, i pri tome naglo postao nadležan - mada se na sudu ništa nije promijenilo – i odlučio da se Gavrankapetanović odmah vrati na posao. Obzirom da se radi o istom predmetu, pravnici mogu debatovati o tome može li isti drugostepeni organ o tom predmetu dva puta odlučivati i donositi suprotstavljene odluke, ali se nešto može zaključiti i zdravim razumom. Odluka s prve sjednice UO UNSA se krije i nikad nije dostavljena Fakultetu, baš kao ni zapisnik s te sjednice, iako je to službeno zatraženo u skladu sa pravima iz Zakona o slobodi pristupa informacijama FBiH.

U obrazloženju svoje odluke, Upravni odbor tvrdi da je jedino važno to što je Gavrankapetanović izabran za redovnog profesora. Još jednom naglašavamo da Gavrankapetanović ima izbor u akademsko zvanje redovnog profesora i Medicinski fakultet nikada nije doveo u pitanje ovu činjenicu.

Medicinski fakultet je pokušao objasniti Univerzitetu da mu Zakon o visokom obrazovanju i Zakon o zdravstvenoj zaštiti, pod prijetnjom krivičnog gonjenja (radi se o zdravstvenoj djelatnosti i nastavi na kliničkim predmetima) onemogućuju primjenu takve odluke. S druge strane nije bilo razumijevanja.

Svojim postupcima je Univerzitet namjerno doveo upravu Medicinskog fakulteta u nemogući položaj: ako ne prihvati odluke i drži se zakona, biće ocrnjena, suspendovana, razriješena i otjerana s Univerziteta; ako prihvati takve odluke, prekršit će najmanje tri zakona, pa će biti krivično gonjena i ocrnjena, suspendovana, razriješena i otjerana s Univerziteta.

Da bi izbjegao javnu konfrontaciju s vlastitim Univerzitetom, Medicinski fakultet se nije branio u javnosti, i nije ulagao tužbe sudovima. Samo smo tražili da nadležni državni organ objasni Univerzitetu šta piše u Zakonu, i Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo je to i učinilo.

S druge strane, kao profesor Medicinskog fakulteta koji je učestvovao u donošenju svih internih propisa i odluka, Ismet Gavrankapetanović je znao da odlaskom iz KCUS ne može nastaviti da liječi pacijente u KCUS, jer bi to bilo protivzakonito i kažnjivo u svakoj zemlji na svijetu, pa da, samim tim, ne može nastaviti ni izvoditi nastavu na Medicinskom fakultetu. Savršeno je dobro znao i šta piše u njegovom ugovoru o radu s Medicinskim fakultetom; znao je da je taj ugovor potpuno zakonit i razuman i da u njemu ništa drugo ne može ni stajati; odlično je znao šta piše u zakonima o zdravstvenoj zaštiti i o visokom obrazovanju, ali nije smatrao da ugovori i zakoni vrijede čak i za njega.

Naravno da i mi i prof. dr Ismet Gavrankapetanović znamo da njegova titula redovnog profesora još uvijek važi, i da jedino ne važi onaj ugovor na pola sata njegovog radnog vremena dnevno.

Krivične prijave godinama stoje neotvorene

Ismet Gavrankapetanović ima pravo da se i pored toga bori za svoj status, i to mu niko ne zamjera. Međutim, Ismet Gavrankapetanović je, tražeći da ga se izuzme od zakona i ugovora, nakon tužbe sudu i žalbe Upravnom odboru, podnio krivičnu prijavu protiv Medicinskog fakulteta, bez kojeg inače odjednom nikako ne može, i protiv dekana tog Fakulteta. U prijavi stoji da su se dekan i Nastavno- naučno vijeće (140 ljudi, među njima i bivše kolege s Katedre za hirurgiju) udružili da mu uskrate prava, i napravili zavjeru da bi ga se spriječilo da opet bude nastavnik na Fakultetu. Iako je ideja o kriminalnom udruživanju 140 obrazovanih, zrelih ljudi, sa najvišim zvanjima i referencama u medicini u BiH, sa vrlo različitim usmjerenjima - pa i političkim afinitetima kod onih koji imaju takve afinitete - prosto smiješna, tužilaštvo je oborilo sve rekorde u brzini, i u dan-dva razmotrilo i otvorilo istragu i poslalo policiju na Fakultet. Bilo bi nam veoma drago da tužilaštva jednako brzo rade i za druge građane, pa možda čak i za Medicinski fakultet, čije krivične prijave godinama stoje neotvorene. Tužilaštvo se moglo i raspitati i utvrditi da nadležno ministarstvo upravo rješava cijeli slučaj, i da će se brzo sve znati, ali nije.

Pod prijetnjom pretresa i oduzimanja (mada bi mi traženo svakako dali i bez toga), nadležni organi su tražili tonske zapise sa sjednica NNV-a u zadnjih nekoliko mjeseci. Valjda da bi se otkrila zavjera i istražilo kojim nedozvoljenim sredstvima dekan utiče na mišljenje članova Vijeća. Diskusije svojih kolega i danas valjda preslušava Ismet Gavrankapetanović, nastojeći otkriti ko ga podržava a ko ne.

Obzirom da je verbalni delikt ukinut, i da bi sjednice takvih akademskih tijela trebale biti bastion akademske slobode misli i govora, i obzirom da takvih zahtjeva nije bilo ni u najmračnija vremena, članovi NNV-a su u velikom broju, ogorčeni postupkom Gavrankapetanovića - saopćeno je sa Medicinskog fakulteta.

Iz ove institucije najavili su i kako će narednih dana "nastaviti iznositi istinu o ovom i drugim slučajevima".