Intervju

Michela Magaš, svjetska inovatorica, za Faktor: Pravimo mrežu naših uspješnih ljudi

Objavljeno: 05.06.2019. u 11:53 Autor: Merima Čustović

Tokom 20-godišnje karijere sarađivala je sa brojnim svjetskim brendovima poput Financial Timesa, Nikea, Applea i Nokije

FOTO: Jasmin Brutus

Za svoj doprinos, ideje i inovacije koje pomiču granice, 2017. godine dobila je prestižnu EU Woman Innovators nagradu, kao najbolja inovatorica u Evropi. Michela Magaš, Hrvatica sa švedskom adresom, osnivačica je Music Tech Festa, putujućeg festivala koji okuplja muzičare, inovatore i naučne istraživače. Suosnivač je laboratorija inovativnog dizajna Stromatolite, kompanije koja je radila na unapređenju koncepata poput iTunesa.

Magaš je završila Royal College of Art, i radila je doktorska istraživanja umjetnosti i tehnologije na Goldsmithu, Univerzitetu u Londonu. Tokom 20-godišnje karijere uspjela je da izgradi mostove između svjetova nauke i umjetnosti, dizajna i tehnologije, akademskog istraživanja i industrije. Sarađivala je sa brojnim svjetskim brendovima poput Financial Timesa, Nikea, Applea i Nokije, a upoznali smo je nedavno u Sarajevu, u Historijskom muzeju BiH, koji je projektovao njen otac, slavni arhitekta Boris Magaš.

S kakvim emocijama ste doživjeli "susret" s građevinom koju je projektovao Vaš otac?

Mislim da je stvarno fantastično da je ova zgrada očuvana, iako joj naravno treba pomoći da se neke stvari poprave. Ali očuvana je i u nju mogu dolaziti ljudi iz cijelog svijeta da joj se dive. Razgovarala sam sa ljudima iz Američke ambasade. Oni se jako brinu da se pronađu fondovi za njenu restauraciju, a do sada, zgrada je dobila fond od Getty Fondacije. Zvali su me da bi dobili sliku koju je moj otac slikao kada je bila zgrada gotova, kada nije bilo ovoliko zelenila, jer se na toj fotografiji doslovno vidi ta lebdeća struktura, odnosno kocka na tom staklu.

Meni je velika čast da mogu nastaviti nasljedstvo mog oca. On je bio veliki inovator u svojoj struci, a to je mogao samo zato jer je znao inžinjering i kreativnu ideju stvoriti. I taj spoj sam naslijedila od njega. To je nešto što nosim cijeli život. I naravno da mi je velika čast što mogu to nastaviti na način tih novih primjena, novih tehnologija, pogotovo u ovom momentu kada imamo veliki pomak koji se dešava sa novim tehnologijama.

Vaš otac je sigurno imao veliki utjecaj na Vas, ali, ipak, sve ste stvorili sami, daleko od doma.

Tata me podržao čak i u momentima kada je bilo strašno teško. Moji roditelji su dali sve od sebe da bih ja mogla vani studirati, i možete zamisliti koliko je to bilo žrtve za roditelje u to doba, a govorim o vremenu rata na ovom području. Bilo bi puno jednostavnije da su mi rekli da se vratim, ali ne, moj otac je otkako sam bila dijete govorio da ću studirati na Harvardu. Pitala sam ga kako, s obzirom na to da su nam u to vrijeme jednu noć isključili struju, a drugu nismo imali plina. Rekao je da imam kapaciteta za te stvari i dogodio se Royal College of Art. Nije Harvard, ali je na tom, svjetskom nivou.

Za sve to trebalo je imati hrabrosti, a pomalo i naivnosti. Također, treba imati iza sebe iskustvo ovog kraja, jer s tim iskustvom kada se moraš boriti za opstanak, postaneš svjestan šta znači stvaranje, šta znači sloboda stvaranja. Kada sam dobila nagradu za inovatoricu Evrope, citirala sam svog oca koji je uvijek govorio: "Opet sam sanjao da sam letio noćas". U tom momentu sam mu rekla da je sretan čovjek jer obično ljudi sanjaju grozne stvari. Odgovorio je: "Da, ali ja mogu preko svega preletiti i uvijek se u snovima čudim zašto svi drugi to ne mogu".

Zašto su ove njegove rečenice bile važne u tom momentu jeste činjenica da je tada već počeo da vlada strah od velikih političkih promjena u svijetu, da će moć dobiti ljudi koji je stvarno ne bi smjeli imati, kada su se pojavili oni koji zatvaraju granice, grade zidove... Rekla sam im: "Ako je po mom ocu, onda vi jednostavno preko tih zidova možete preletjeti". I to je to.

Nakon koležda ostali ste u Engleskoj, a danas živite u Švedskoj. Kako je tekao Vaš put?

U Engleskoj sam dobar dio života provela, a onda su me pozvali iz Švedske. Prvo su me pozvali u Umeu, univerzitetski grad koji ima jako puno kreativnih elemenata, dizajn školu koja je broj jedan na Red Dot Design Awardu. To je njemački standard za dizajn. Tu su htjeli da preuzmem fakultet, ali istovremno sam dobila velike fondove od EU-a za pilot program i nisam mogla i jedno i drugo. Ali svejedno smo otišli tamo. To je bilo 2014., kada smo predvidjeli da se politika u Engleskoj mijenja, da ide na jako lošu stranu.

Odlučili smo da ne moramo da živimo u Engleskoj gdje je socijala išla na to da su veće razlike među ljudima, pa smo odabrali Švedsku, zemlju koja ima puno bolju jednakost među ljudima. I onda nas je švedska organizacija za podržavanje biznisa pozvala da prebacimo biznis kod njih, tako da danas imamo biznis u Stockholmu.

Sarađivali ste i sa medijima, tačnije sa Financial Timesom, pa ste klasični pristup prijeloma vijesti zamijenili modularnim...

Ta moja pozadina mi je pomogla u tom promišljanju. Bila sam sa roditeljima na arhitekturi još od malena, radila sam na tim informacijama za arhitektonske projekte, pa onda kasnije,  iskustvo sam stekla na Royal College of Art u Londonu. Kroz to školovanje vidjela sam kako mediji izvještavaju, najviše o Bosni u to vrijeme. I taj način izvještavanja nije bio objektivan. Objektivnost kod medija je inače veliki problem, i znamo da su nam problemi zbog toga sada ispali još veći.

Mene je zainteresirao način prikaza vijesti koji je završavao u nekim "fake news". Bilo mi je stalo do toga da napravim jedan dizajn za čitav sistem koji bi omogućavao da se ima objektivniji uvid u to šta se dešava, u razne vijesti. Da svaki čovjek može imati uvid u informacije bez da je neki urednik odlučio šta će vidjeti prvo - ovo ili ono. Da ljudi imaju više mogućnosti da primijete sve što se dešava. I to je potreban čitav sistem. Onda su me uzeli iz Financial Timesa da radim za njih. Sedam godina sam radila na dizajnu informacija i postala umjetnički urednik.

Radila sam doslovno na svim elementima tih novina u vrijeme velike ekspanzije. Oni su išli sa 175.000 kopija u Londonu, na pola miliona. To je bio uspjeh jedne ekspanzije koja je išla na globalno printanje, a mi smo onda radili dizajn, slale su se informacije na razne svjetske adrese i to drugačije dizajnirane, drugačije napravljene za lokalnu publiku.

Osnivačica ste i kreativna direktorica Music Tech Festa, a riječ je o grupi inovatora koja broji 7.000 članova.

Da, to je društvo koje ima i festivale i labaratorije. To su ljudi koji su iz različitih domena, koji rade fenomenalne stvari zasebno, a kada se nađu zajedno tada se specijalne stvari dešavaju. Radimo nove aplikacije, postojeće tehnologije na nove načine, nove tehnologije, nove izume koji omogućavaju ljudima da bolje rade, da se bolje izražavaju, odnosno da se izražavaju na nove načine. Muzika je jedno društveno ljepilo koje sve spaja iz raznih domena, i naučnike i političare i muzičare, svakakve ljude koji su dio našeg društva. To je jednostavan jezik koji svi razumijemo. Ljudi počnu tako da sarađuju oko nekih ideja koje mogu imati veze sa muzikom, a i ne mora biti samo muzika. Ali jako često se dešava da rezultati koji se postignu, jako brzo se testiraju kroz muziku, jer muzika je jako jednostavna da se vidi da li nešto funkcionira ili ne. Onda rezultati mogu da se primijene na sasvim druge domene. Znači, kreativnost počinjemo iz muzike, a onda gledamo gdje bi bila interesantna primjena toga.

I šta ste do sada napravili?

Mi smo primijetili već rano da ljudi dolaze iz raznih domena, da novo znanje nose natrag sa sobom u svoje domene, i rade sasvim neke nove stvari. Da ljudi rade saradnju između domena koje nikada prije nisu sarađivale. Recimo, hakeri budu pozvani od nekih istraživačkih društva da rade s njima, koji inače nikada ne bi bili pozvani, ili recimo nekog umjetnika zovu iz naučnog instituta da riješi neke probleme. Nikad prije ne bi zvali umjetnika da im pomogne, ali kada vide šta se dešava u tim labaratorijima, koliko umjetnik može da otvori oči prema nekim problemu, uvide da je to jako interesantna saradnja, i pozovu ih. Onda sam počela da radim strukturu koja njima omogućava da to bude puno brže i lakše. Podržali smo masu projekata i podržavamo i dalje. Te ideje se jako lako šire i nose od jedne aplikacije na drugu.

Pripremate li nove projekte?

Stalno su novi projekti. Ima jako puno novih ideja i novih prilika, i tu je naravno potrebno jedno društvo, kao što je naše, koje zna sve zadnje trendove. Za industriju je to strašno važno. Industrija mora postati dio lanca vrijednosti i zato smo osnovali Industry Commons fondaciju u Stockholmu. Sarađujemo sa Bosnia Futures Foundation, a zajednički cilj nam je uvezati mlade naučnike sa cijelim svijetom, da iz vlastitog doma mogu raditi i zarađivati.

Pokušat ćemo zajedničkim snagama ojačati region. Napravit ćemo mrežu naših uspješnih ljudi da podržimo mlađe generacije. Na sjeveru me stalno pitaju kako dobiti još talenata jer nemaju dovoljno ljudi. Stockholm je prenatrpan, nije solucija da se ljudi gore priuče, ali zato se mogu stvoriti sateliti znanja gdje sa dobrom internet konekcijom možete raditi bilo gdje.

 

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Iz kategorije