Muzej bosanskog kraljevstva, kako je istaknuto na zvaničnoj internet stranici, ima za cilj "približiti, ukazati i prilagoditi slojevitu historiju Bosne u srednjem vijeku i srednjevjekovnog bosanskog čovjeka modernom poimanju i shvatanju građana Bosne i Hercegovine danas".

- Ovo je tek prvi korak na dugom putu na koji smo krenuli. Mnogo rada je ispred nas, a naš entuzijazam da idemo dalje još jači. Nakon mnogo truda i rada sada imamo i povratnu informaciju javnosti. Građani su oduševljeni našom inicijativom, a upravo to je i bio naš motiv, da svakodnevnici i građanima približimo historiju, da premostimo jaz između nauke i građana. Danas imate mogućnost pročitati šta piše u nekoj od povelja i sami doći do svojih zaključaka bez posrednika i stvoriti vlastiti stav o tome - rekao je Adnan Hajrulahović, voditelj Muzeja bosanskog kraljevstva.

Inače, izložba "Povelje bosanskih vladara i vlastelina (1189-1461. godine)", koja će biti i stalna postavka muzeja, prati transformaciju banovine u kraljevinu Bosnu kroz povelje njenih vladara i vlastelina, napisanih u Bosni.

Postavka obuhvata: Povelju Kulina bana Dubrovčanima,1189, Povelja bana Stjepana II Kotromanića Dubrovčanima o ustupanju Stona i Pelješca, 1333, Povelja bana Tvrtka Kotromanića kojom potvrđuje povlastice svojih prethodnika Dubrovčanima, 1367, Povelja kralja Tvrtka I Dubrovčanima 1378, Povelja kneza Pavla Radinovića Dubrovčanima, 1397, Povelja kralja Tvrtka I o ukidanju trga za prodaju soli u župi Dračevici, 1382, Povelja kralja Ostoje Dubrovčanima o ustupanju Primorja, 1399, Povelja vojvode Sandalja i braće mu Vukca i Vuka kojom ustupaju Dubrovčanima svoj dio Konavala, 1419, Povelja kralja Stjepana Tomaša Dubrovčanima kojom potvrđuje povelje svojih prethodnika, 1444, Povelja kralja Stjepana Tomaševića Dubrovniku, 1461.

- Povelje bosanskih vladara i vlastelina srednjega vijeka predstavljaju jedan od najznačajnijih segmenata kulturne baštine današnje Bosne i Hercegovine. Njihov značaj iz današnje perspektive je višestruk. Ovi dokumenti nude širok spektar podataka o jednoj minuloj epohi i državi, ukazuju na sve elemente onovremene bosanske državnosti, političkim, privrednim, ekonomskim i kulturnim sistemima. Pojedine povelje su sadržajnije, značajnije i svečanije, neke su u javnosti postale iznimno poznate, druge potpuno zapostavljene. Zajednička karakteristika im je da su to glasovi bosanskih banova, kraljeva, vlastelina, odnosno bosanskog naroda srednjega vijeka. S obzirom na to da je tokom pet stoljeća opstojnosti bosanske države, sačuvano samo nekoliko procenata od ukupnog broja sačinjenih povelja, neminovno je preživjela slova, riječi, rečenice i poruke danas poštovati, interpretirati i ispravno razumjeti. Produkti bosanskih kancelarija su pisani staroslavenskim jezikom, od tadašnjih susjeda nazivanim i bosanskim jezikom. Ćirilično pismo bosanskih povelja pokazuje jasne osobenosti svojstvene bosanskim kancelarijama, ali prema uzusima današnjih društvenih normi prisutan je ozbiljan problem u njegovoj percepciji. Povelje pisane latinskim jezikom odražavaju snažnu inkorporiranost Bosne u jedinstvenu feudalnu evropsku kulturološku matricu. Približiti ove pisane riječi našim današnjim i budućim generacijama se nameće kao neminovan korak u razumijevanju bosanskohercegovačke historije, baštine i elemenata identiteta – pojasnio je Dedić.

Izložene povelje kopije su originala koji su sačuvani u arhivima Evrope.