Nedim Salaharević ispričao je kako se život njegove porodice promijenio od 20. aprila 1992. te da je ubrzo nakon toga formiran Interventni vod, specijalna jedinica kojom je komandovao Miroslav Kraljević, piše Detektor.

Svjedok je naveo kako su njegovi roditelji pokušali da ih izvedu iz Vlasenice, ali da srpska vojska nikada nije dozvoljavala da s njima krene i brat Edin, koji je bio košarkaš "Sloboda Dite" iz Tuzle i juniorski reprezentativac Jugoslavije.

- Svi možete ići osim njega, Edin Salaharević ne smije živ otići iz Vlasenice - riječi su koje svjedok pamti da su im uvijek govorili pri pokušaju da napuste Vlasenicu, pa su odlučili da tu ostanu.

Nakon toga, na njihovu kuću je zalijepljen papir na kojem je pisalo "Porodica za specijalne namjene", a ispod toga ispisana njihova imena, dok je ime brata Edina bilo podebljano.

Prema riječima svjedoka, vrata od kuće nikada nisu smjeli zaključavati, te su im pripadnici Specijalne jedinice svakodnevno u bilo koje doba dana i noći dolazili u kuću, pretresali, maltretirali ih, a sve, kako je naveo svjedok, po naređenju Miće Kraljevića.

- I svaki put su bratu govorili: "Edine, što si igrao – igrao si, više nećeš" - prisjetio se svjedok.

Ispričao je kako je, dok je bio u kućnom pritvoru, svakodnevno svjedočio dovođenju djevojčica i mlađih žena u kuću Smaila i Bedre Duraković, gdje su bile silovane i premlaćivane.

- Jednom sam iz svoje sobe gledao kako Mićo Kraljević izvodi jednu djevojku, pretukao ju je i govorio joj: "Radit ćeš ono što ja kažem" - opisao je svjedok dešavanja koja je vidio.

Iz kućnog pritvora, prema riječima svjedoka, 11. septembra 1992. odlaze u logor "Sušica".

VEZANI TEKST - Miroslav Mićo Kraljević: Od ratnog gospodara života i smrti u Vlasenici do milionera

- Tu su odvojili mene i majku od oca i brata. Nas dvoje su ubacili u autobus, a oni su ostali u logoru - naveo je svjedok te dodao kako je posmrtne ostatke brata našao u tri grobnice, a oca u masovnoj grobnici kod Šekovića 2009. godine.

Odbrani je svjedok negirao da su mu treće osobe prepričavale te događaje pošto je u tom periodu bio dječak, navodeći da se svega sjeća.

Kraljevićevu Odbranu je zanimalo zašto nije optuženog spominjao u ranije datim iskazima, a svjedok je rekao kako ga jeste spominjao i da ne zna zašto njegovog imena nema.

Potom je Kraljevićev branilac Slobodan Cvijetić ustvrdio kako nikakva specijalna jedinica nije postojala u Vlasenici, te da je optuženi bio van grada u to vrijeme, a svjedok je odgovorio da je specijalni vod odgovoran za smrt njegovog brata i oca.

Kraljeviću, Manetu Đuriću, Radenku Staniću i Goranu Gariću se sudi za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine.

Prema optužnici, Đurić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Stanić komandir, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.

Svjedok Suad Džafić je izjavio da je živio u Bratuncu s porodicom do 18. maja 1992., kada je, kako je naveo, vojska došla po njih i autobusima ih povezla prema Vlasenici, gdje su zaustavljeni.

- Vojska je ušla u autobus, ja sam držao dijete od tri mjeseca i jedan vojnik mi je rekao: "Predaj to dijete ženi, više ga nećeš vidjeti", te su sve sposobne muškarce izveli vani - opisao je svjedok dolazak u Vlasenicu.

Potom su ih, prema riječima svjedoka, odveli u barake, zatvor pored policijske stanice u Vlasenici, gdje su ih zatvorili u jednu prostoriju.

- Tu su stalno dolazili da nas tuku. Najgrublji su bili Goran Garić i Slađan Pajić, ali Goran je tukao seljački, sa kundakom, šakama, nogama - opisao je svjedok.

Nakon tri dana premlaćivanja, kako je ispričao svjedok, naređeno im je da po jedan u koloni izlaze i uđu u autobus i da ih vraćaju prema Bratuncu.

- Na ulazu u kasabu, autobus se zaustavio i rečeno je da po četvorica izlazimo u grupi – kako je ko izlazio, tako se čula pucnjava i ljudi su padali - naveo je svjedok, dodavši da je tu prepoznao Peru Vidovića i osobu po nadimku "Makedonac".

Svjedok je zajedno s još dvoje komšija preživio strijeljanje, dok su njegov otac i dva brata ubijeni na tom mjestu.

Suđenje se nastavlja 16. augusta.