Borba za život

Nikolina Popović: Imam 26 godina i rak koji me neće pobijediti

Objavljeno: 10.01.2019. u 20:06 Autor: M. Radević

Plakala sam svako jutro kada bih se probudila i vidjela pramenove kose na jastuku. Sve vas zaboli, duša, srce. I suze samo krenu, ne možete to zaustaviti...

Nikolina je počela pisati blog kao podršku drugim ženama koje se bore s karcinomom

Jedan sasvim običan septembarski dan prošle godine 26-godišnjoj Nikolini Popović promijenio je život iz temelja.

- Napipala sam neku promjenu na dojci i odmah sutradan sam nazvala doktora da dogovorim pregled. Već na prvom ultrazvuku vidjelo se da nešto nije uredu jer je promjena bila nepravilnog oblika, što ukazuje na zloćudni tumor. Poslali su me dalje da radim biopsiju i citološki nalaz, i kada sam to uradila, postavili su mi dijagnozu - kaže Nikolina na početku našeg razgovora.

Vijest da ima rak saznala je preko telefona, kada ju je doktorica nazvala i saopćila joj da je njen nalaz loš i da mora odmah doći u bolnicu.

- Već ranije sam naslutila da se nešto dešava, ali tog dana, kad sam dobila i zvaničnu potvrdu, cijeli moj život se promijenio. Prva reakcija bila je "zašto ja, zašto se baš meni ovo dešava, pored svega što sam proživjela, zar sam toliko loša osoba...". Kada smo došli na sarajevski Klinički centar, dočekao me je doktor Muftić koji me ponovo pregledao i rekao da se tumor može operisati, što je bila dobra vijest. Ljekari su odlučili da prvo odradimo kemoterapije, pa bi onda trebala ići operacija - priča nam ova djevojka.

Tek nakon što je prošao početni šok nakon saznanja da je teško bolesna, Nikolina je počela sa liječenjem na KCUS-u. Kako kaže, sve joj je bilo novo i nepoznato i do tada nije ništa znala o raku dojke jer ni u porodici niko nije bolovao od te bolesti.

- Kada sam prvi put došla gore da primim terapiju, sve mi je izgledalo kao da se dešava u nekom filmu... Nisam cijelu noć spavala od neizvjesnosti šta me čeka. Mislim da mi je sve postalo stvarno tek u tom momentu kad su nas uveli u dnevnu onkološku bolnicu. Oko mene uglavnom stariji ljudi, svi me onako čudno gledaju, kao otkud ja tamo... Mislila sam da ću jako teško podnijeti kemoterapije, da ću stalno povraćati, ali uopće nije tako. Uhvati me slabost povremeno, ali ne povraćam. Što se tiče osoblja na KCUS-u, posebno na Onkologiji, mogu samo reći: sve pohvale. Svi su divni i imaju puno razumijevanja za pacijente - priča Nikolina.

Kemoterapija je već dala rezultate - veličina tumora se sa tri, smanjila na jedan centimetar. Ipak, jedna posljedica terapije na nju je, kaže, imala psihološki najteži efekat - opadanje kose teško je podnijela.

- Plakala sam svako jutro kada bih se probudila i vidjela pramenove kose na jastuku. Sve vas zaboli, duša, srce. I suze samo krenu, ne možete to zaustaviti. Koliko god da mislite da ste spremni, vjerujte, niste. Tako je bilo dok se nisam ošišala. Sada sam ćelava i baš mi super stoji – s osmijehom govori Nikolina.

Otkriva nam i da je jedna od najtežih stvari bila kako najbližim članovima porodice reći za dijagnozu.

- Roditelji su mi umrli, mama kad sam imala deset godina, i tata prije dvije godine. Oduvijek su bili samo tetka i tetak i nena, sa kojom živim. Najgore mi je bilo kako da kažem neni. Ona je primijetila da se nešto dešava, vidi kad dođem s terapije da sam iscrpljena, ali do dan-danas joj nisam rekla da je u pitanju rak jer mislim da bi ona to baš teško prihvatila – kaže ova djevojka.

Podrška prijatelja i porodice za Nikolinu je najvažnija  FOTO: FACEBOOK

Negdje uoči Nove godine, nekoliko mjeseci nakon što je počela njena bitka s karcinomom, Nikolina je počela pisati blog u kojem otvoreno dijeli svoja iskustva u borbi sa opakom bolešću. Blog je, kaže, odlučila voditi jer je to dobar način da iz sebe izbaci negativnu energiju, ali i da podrži druge mlade žene koje prolaze kroz isto.

- Nije bilo jednostavno donijeti odluku da javno podijelim svoja iskustva jer znate kako je kod nas, uvijek ono "šta će ljudi reći"... Ali imam cilj da pomognem i drugim ženama, da se što više govori o ovoj bolesti i da to ne bude tabu tema. Jako je važno i probuditi svijest kod žena da moraju redovno ići na preglede i raditi samokontrole. Mnogo mi znače reakcije na društvenim mrežama i bezbroj poruka podrške koje sam dobila. Shvatila sam koliku armiju prijatelja i poznanika imam oko sebe, koliko me vole i poštuju. Njihova podrška, uz podršku porodice mi je najvažnija – zaključuje Nikolina.

Iz ove borbe izaći će, kaže, kao pobjednica. Svom raku koji je već napola poražen, dala je i ime:  

- Nazvala sam ga "govno", što i jeste. Ali govno koje se neće zadržati, jer ja sam ta koja odlučuje da će on nestati. Zgaziti rak prije nego on zgazi vas, što bi rekla Martina (Mlinarević-Sopta, op.a.). A odlučila sam da sam ja ta koja gazi.

Izvor:   Faktor

Faktor pratite putem aplikacija za Android. Pratite nas i na društvenim mrežama Facebook i Twitter. Zabranjeno je prenošenje sadržaja bez odobrenja redakcije. Kontaktirajte nas na [email protected]

Vezani članci

Iz kategorije