Salih Hamidović je pred Sudom Bosne i Hercegovine svjedočio o situaciji koja je u mjestu Bukovačke Čivčije vladala 1992. godine. Na početku je kazao kako su odnosi među muslimanima i Srbima bili dobri do 1. maja, ali da je onda Srbima zabranjeno da dolaze u muslimanski dio mjesta.

- Prvo je u maju došla naredba da se preda oružje. Došla je srpska policija i rekla da se donese u Dom kulture. U junu smo odvedeni u logor. (…) Naređenje je bilo da muškarci dođu pred Dom. Bila je tu neka vojska u šarenim odijelima, bilo je nekog maltretiranja i rekli su nam da legnemo u kanal. Po nas su došli autobusi. Ne znam da li su isti ti ljudi, ali je tada minirana džamija i digli su munaru u zrak - izjavio je Hamidović na suđenju Borislavu Paravcu, Andriji Bjeloševiću i Milanu Saviću.

Navedeni su optuženi za progon civilnog bošnjačkog i hrvatskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem i drugim nečovječnim djelima na području Doboja i Teslića. Paravac je, prema optužnici, bio predsjednik Kriznog štaba u Doboju, Bjelošević načelnik dobojskog Centra službi bezbjednosti (CSB), a Savić njegov zamjenik.

Svjedok je kazao kako su u autobusima bili muslimani iz Čivčija i da su ih sve zajedno odveli u vojni hangar u Usori. Tu je, rekao je Hamidović, vidio i ljude iz dobojske čaršije.

- Stražari su pojedine izvlačili. Samo kažu "ti izađi", izmlate ga i vrate. Mene nisu tukli. Ne sjećam se da su nam donosili hranu. Spavali smo na drvenim stalažama. Tu smo ostali sedam ili osam dana - tvrdi svjedok.

Na pitanje tužitelja Edina Muratbegovića šta je uslijedilo nakon boravka u vojnom hangaru, svjedok je kazao kako su u malim kamionima prebačeni u Pirčin disko.

- Jedan čuvar nam je rekao da nas je tu bilo 320. Čuvari su bili korektni, ali su dolazili ljudi, vjerovatno sa ratišta, i tukli nas. Tjerali su oca i sina da se tuku, brata i brata da se tuku. Tukli su nas palicama i lancima. (…) Dok su čuvari bili napolju, oni su bili unutra - ispričao je svjedok, koji je dodao da je pored većine muslimana, među zarobljenima bilo desetak Hrvata.

Prema njegovim riječima, 12. jula 1992. godine počelo je izvođenje i odvođenje u živi štit. Kako se prisjeća, u živom štitu je poginulo više osoba, dok je jedna osoba uspjela pobjeći nakon ranjavanja.

Nakon toga je, kazao je svjedok, odveden u centralni zatvor u Doboju, gdje je ćeliju dijelio s još 15 do 20 osoba. I tu je, rekao je Hamidović, bilo premlaćivanja zatočenika. Prisjetio se da je, prilikom boravka u zemljoradničkoj zadruzi, prozvan zarobljeni Ilija Tipura.

- Njega su tražila dvojica vojnika. Izveli su ga i čuli smo jauke. Više se nije vratio. Ne znam šta je bilo s njim - izjavio je svjedok.

Ispričao je da je u zarobljeništvu bio do oktobra 1992. godine, kada su konačno pušteni kućama. U svom domu u Čivčijama boravio je do 24. juna 1993. godine, kada je, prema njegovim riječima, muslimanima naređeno da se sele.

- Autobusima su nas preko Banje Luke prebacili do pred Turbe. Muslimana u Čivčijama više nije bilo - zaključio je svjedok.

Na pitanje advokata Slobodana Cvijetića, branioca drugooptuženog, o tome da li je bio u zatvoru po naređenju suda u Bijeljini, svjedok je kazao da su ih "optužili, a onda rekli da idemo kući".

Nastavak suđenja planiran je za 8. mart 2022. godine.