Kako je rečeno na ceremoniji dodjele u Kamernom teatru 55 ova nagrada je priznanje koje se treba dati umjetnicima i umjetnicima za njihova života, međutim imajući u vidu o kojoj gromadi ljudskoj i glumačkoj je riječ ovaj presedan je opravdan.
Emotivna sjećanja na Dragana Jovićiča podijelili su direktor Festivala MESS Nihad Kreševljaković i reditelj Dino Mustafić koji su ovom prilikom između ostalog naveli da ovo nije komemoracija nego svečanost u čast glumca.
Kreševljaković je između ostalog naveo da je Dragan Jovičić bio čovjek koji je vjerovao da umjetnost, kultura mogu da pobjede mržnju i zlo.
Za reditelja Dinu Mustafića Dragan Jovičić je bio onaj koji motivira, pokreće čitav ansambl predstave u kojoj glumi.
Mustafić je, također, kazao da je Dragan Jovičić bio glumac koji igra do zadnjeg momenta i tako je i otišao - igrajući predstavu.
Nagradu Zlatni lovorov vijenac za doprinos umjetnosti teatra preuzela je supruga Dragana Jovičića - Mirjana Jovičić koja je kazala da je sretna i ponosna kada čuje kako se o Draganu govori.
-Kažu da čovjek umre tek onda kada ga zaborave. Po onome što sam čula i što vidim i ovo što držim u ruci za mene je još jedna potvrda da Dragan neće umrijeti. Ali moram da kažem da je nepravedno što ja stojim ovdje i što mi je uručena nagrada za Draganov doprinos umjetnosti teatra. Ova nagrada je došla prerano. Njegov doprinos umjetnosti teatra iako ogroman mogao je biti još veći. Njegovo životno i umjetničko djelo trebalo je još da raste. Da se razvija i da se smisleno zaokruži. A onda da dođe priznanje. Ovakav jedan Zlatni lovorov vijenac. Tako je trebalo biti. Ovako preostalo mi je da ovaj Lovorov vijenac preuzmem mjesto njega - kazala je između ostalog supruga Dragana Jovičića Mirjana Jovičić
Dragan Jovičić rođen je u Rogatici 22. novembra 1953. godine. Bio je filmski i pozorišni glumac te direktor sarajevskog Kamernog teatra 55 od 2011. do 2015. godine.
Osim u pozorišnim predstavama, ostaje upamćen po brojnim ulogama u domaćim serijama i filmovima.
Mnoge od njih su s početka njegove karijere, koje su i obilježile njegov glumački opus poput "Kože", jednog od projekata s početka 80-ih koji je ostavio velik trag u TV produkciji, a u kojem je Jovičić kao Adem igrao s Rejhanom Demirdžićem. Publika će se Jovičića rado sjećati i po ulozi Stojana u "Porobdžijama".
Trajni povratak u pozorište započinje u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banjoj Luci i iz tog perioda ostala je za pamćenje njegova nevjerovatna kreacija lika Volođe u "Velikom briljantnom valceru" slovenskog pisca Draga Jančara u režiji Jovice Pavića.
U Kamerni teatar 55 Jovičić se vraća 1987. godine i tu ostvaruje brojne zapažene uloge.
Od 1987. godine u Kamernom teatru 55, odigrao je 33 premijere, a čak 1.001 put izašao na scenu. Bio je dijelom pozorišnog djelovanja i za vrijeme opsade Sarajeva. U tom periodu se Dragan, zajedno sa svojim kolegicama i kolegama, glumom borio protiv mržnje i rata, a u postratnom vremenu, zatekavši se u novim okolnostima, smatrao je da je njegov zadatak da se na svoj način i svojim oružjima bori protiv neznanja, mržnje, netrpeljivosti, svega destruktivnog i nedostojnog u čovjeku.
U bogatoj biografiji Dragana Jovičića izdvaja se predstava "Ay, Carmela" koju je na sceni SARTR-a, sa svojom kolegicom Selmom Alispahić igrao čak 21 godinu. "Ay, Carmela" je nastala u produkciji Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) 1999. godine i jedna je od najizvođenijih i najdugovječnijih predstava bosanskohercegovačkog teatra. Dragan Jovičić je imao bogatu biografiju. Među njegovim brojnim nagradama je i Zlatni lovorov vijenac Festivala MESS, a bio je i dobitnik Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva.