Nekoliko dana kasnije, potpisan je sporazum kojim se poziva na totalnu obustavu vatre u Srebrenici, demilitarizaciju enklave, angažovanje UNPROFOR-a (Zaštitne snage UN-a) u Srebrenici i otvaranje koridora između Tuzle i Srebrenice za evakuaciju teško ranjenih i bolesnih.

UNPROFOR je uspostavio mali komandni centar u samoj Srebrenici, kao i jednu veću bazu (UN baza) u pet kilometera udaljenom gradiću Potočari. Iz te baze UNPROFOR je nadgledao demilitarizaciju grada.

Nakon dolaska prve grupe snaga UNPROFOR-a u aprilu 1993. godine, nove trupe mijenjale su se u enklavi na otprilike svakih šest mjeseci. Te snage imale su lako naoružanje i njihovo brojno stanje nikada nije prelazilo 600 ljudi, saopćeno je iz Memorijalnog centra Srebrenica. 

Rezoluciju 819 Vijeća sigurnosti UN-a možete vidjeti ovdje.