Izražen optimizam u postupno ponovo pokretanje proizvodnje, nakon sastanka Dragana Čovića, predsjednika HDZ-a i Jelke Milićević, federalne ministrice finansija, sa članovima Uprave, Nadzornoga odbora i Nezavisnog sindikata zaposlenika Aluminija, okupljeni radnici ispred zgrade nekadašnjeg giganta smatraju "praznom pričom". Na njihovim licima razočarenja nije manjkalo. Tvrde da je kasno. Većina njih ne vjeruje u priču da će biti vraćeni na posao. Ante Nižić je jedan od njih.

-Ne vjerujem da ću biti među radnicima koji će biti vraćeni. Korupcija, mito i ostale stvari su tu, mislim da nisam u tome. Nema od toga ništa, nego da uzmem što mi daju, ako daju išta. Mrvice pokupiti i zbogom. Evo plakao bih i ja, ali kakva mi korist, ko te danas žali, gleda samo da te zgazi - govori Ante.

Mnogi sa kojima smo danas razgovarali se nisu željeli predstaviti, ponajviše zbog straha kako će se cijela priča dalje odvijati. Da su mislili ponovo pokretati proizvodnu ne bi je gasili, govori jedan od radnika kojem je ostalo samo tri godine do penzije.

-Ovo se trebalo rješavati prije pet godina, nema logike gasiti pa paliti. Nisam stručnjak, ali mi to kao laiku nema smisla - dodaje on.

Njegov kolega, koji također nije htio odavati identitet, ističe kako je lakše bilo dodati infuziju bolesniku, nego ga spašavati kada umre, "ne može se onda spasiti".

-Od ovoga nema ništa . Preko 20 godina nas lažu. Svi od reda. Nije samo struja problem, ima tu masa problema - ističe ovaj radnik.

{$galerijaFotografija}

Tvrdi kako mu je porodica ostala bez primanja, jer je hljeb u Aluminijskom zarađivao i njegov sin. Pokazuje rukom na okupljene radnike te dodaje kako se masa od neki dan prepolovila, "odustali, vide da nema fajde, prave planove kako otići preko granice".

Njegov sin, tvrdi, isto razmišlja.

-  Djeca hoće da se snađu jer vide da ovdje nema ništa, u proizvodnji i da ostane za 800 maraka će raditi - dodaje. 

Većina je bila bez ikakvog komentara, ne skrivajući nezadovoljstvo, ali sakrivajuči pogled od nas.