Više od milion KM odlučila je Vlada RS-a samo u posljednja dva mjeseca izdvojiti za opremanje Centra za obuku policije u Zalužanima kraj Banje Luke. Za nove policijske uniforme je izdvojeno još 730.000 KM. Samo za rekonstrukciju i adaptaciju hangara za smještaj konja planira se potrošiti gotovo pola miliona KM i to bez PDV-a.

Istovremeno predsjednik entiteta RS Milorad Dodik za narednih nekoliko mjeseci, koristeći migrante kao izgovor, najavljuje formiranje rezervnog sastava policije, čime bi realizirao ranije najavljenu namjeru da u tom entitetu dugim cijevima naoruža čak 8.000 policajaca. Uprkos standardu IPTF-a prema kojem je svaki deseti pripadnik policije u BiH mogao imati jedno oružje duge cijevi, u entitetu RS su ovog proljeća postojećem arsenalu dodali još 2.500 pušaka.

Prekomjerno jačanje kapaciteta entitetske policije, uz kontinuirane neskrivene secesionističke tendencije, prepoznato je kao indikator tendencija vlasti tog bh. entiteta. Evoluiranje policije RS-a u entitetsku vojsku podiglo je stepen zabrinutosti u javnosti, ali ne i u OHR-u, kojem je monitoring organizacije i rada policijskih agencija u BiH u opisu posla.

- OHR ne može komentirati hipotetičke namjere koje su iznesene u spomenutim izjavama – glasi odgovor koji smo dobili na upit o posljednjim Dodikovim najavama.

Šutnja OHR-a

Svojevremeno je, podsjetit ćemo, entitetski referendum u RS-u bio "hipotetička kategorija", sve dok nije došlo do njegove realizacije, koju je OHR ispratio skrštenih ruku i uz deklarativne oštre osude i tradicionalnu "zabrinutost". Skrštene su ostale ruke OHR-a tokom svih dosadašnjih aktivnosti policije RS-a koji su prelazili okvire utvrđenih principa, a monitoring rada policijskih agencija se uglavnom završavao na entitetskoj liniji.

- U OHR-u postoji poseban odjel zadužen za rad policijskih agencija u BiH, ali se monitoring rada do sada odnosio isključivo na federalnu i kantonalne policije – ispričao je za Faktor jedan visokorangirani policijski službenik.

Izostala je reakcija OHR-a i na postojeći Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima RS-a, koji je usvojen 18. aprila 2016. godine, a zatim dopunjen 9. decembra iste godine. Njime je, između ostalog, utemeljeno zakonsko uporište za aktivnosti koje su u nadležnosti Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH. Odnosi se to, prije svega, na borbu protiv terorizma i ekstremizma te međunarodnog organiziranog kriminala.

Razmislit će, kazao je Dodik prije nekoliko dana, i o uspostavljanju entitetske službe nacionalne sigurnosti, koja bi predstavljala pandan OSA-i i legalizaciju postojećih struktura unutar MUP-a RS-a koje se, protivno Zakonu o OSA-i, bave obavještajnim radom. Dodikov problem sa OSA-om leži u činjenici da nema kontrolu nad radom te agencije, a da će mu ograničavanje njenih kapaciteta biti na vrhu liste prioriteta, potvrdio je i početkom septembra ove godine, kada je kazao da OSA-u "treba ukinuti" jer "ne služi ničemu osim za nanošenje štete srpskom narodu i njegovom rukovodstvu u entitetu RS i Srbiji". Najavio je da će pitanje rada OSA-e staviti na dnevni red sjednice Predsjedništva BiH, a ukoliko se to ne riješi, entitet RS će, tvrdi, "izaći iz sporazuma o osnivanju te agencije i formirati svoju posebnu agenciju".

Dodikov stranački obavještajac, državni parlamentarac Sredoje Nović, obrazložio je nezadovoljstvo radom OSA-e time što ta agencija ne dijeli informacije sa predsjednikom RS-a. Činjenicu da razmjena informacija sa entitetskim predsjednicima nije zadatak OSA-e, već se ta razmjena vrši sa policijskim agencijama koje imaju operativnu nadležnost u oblasti na koju se te informacije odnose, je zanemario.

Uloga Srbije

Istovremeno, s druge strane rijeke Drine rukovodstvo entiteta RS prisustvuje vojnim vježbama Vojske Republike Srbije, koje, kako je izjavio tamošnji ministar odbrane Aleksandar Vulin, pokazuju da je srbijanska vojska spremna štititi srpski narod "bez obzira gdje on živio". Njegov šef Aleksandar Vučić dodaje kako oružanom repertoaru Vojske uskoro pristiže "još nešto o čemu ne može da priča jer, kad bi rekao, Srbiji bi bile uvedene sankcije".

Uz vojno-policijske aktivnosti koje ukazuju na secesionističke tendencije, još indikativnija su dešavanja na političkom planu. Dodikova opozicija u entitetu RS je doslovno anulirana, a teza prema kojoj je to posljedica kupovine opozicionara foteljama i novcem stoji na klimavim nogama. Mnogo racionalnija je opcija prisutna u političkim krugovima, prema kojoj zasluge za čudesno priklanjanje aktuelnoj vlasti pojedinih dojučerašnjih Dodikovih zakletih neprijatelja pripadaju zvaničnom Beogradu, koji je kroz angažman BIA-e uspio ucjenom presložiti političku scenu u entitetu RS.

Postizborni razvoj situacije učinio je realnom mogućnost da Dodik prikupi dvotrećinsku većinu u Narodnoj skupštini RS-a, što mu je dovoljno za izmjene Ustava tog bh. entiteta. Iako se u javnosti ističe da bi se te izmjene trebale odnositi na ukidanje smrtne kazne i proglašenje Banje Luke za glavni grad, sve se glasnije govori o širim izmjenama koje bi u konačnici stvorile pretpostavke za secesiju ovog bh. entiteta.

- Novi Ustav RS-a neće biti secesionistički, ali će omogućiti da se može baviti pitanjem secesije – kazao je sam Dodik još 5. novembra 2017. godine.

U istom kontekstu vrijedi podsjetiti na zaključke Sabora SNSD-a, održanog 25. aprila 2015. godine, na kojem je kao strateški dokument ove stranke usvojena "Rezolucija o samostalnosti RS-a". Ta se ambicija u posljednje vrijeme na međunarodnom planu nastoji potkrijepiti povlačenjem paralela sa Kosovom, čiju nezavisnost bi uskoro mogla priznati i Srbija. Teritorijalni integritet BiH se nastoji nametnuti kao kolateralna šteta tog procesa, odnosno kao moguća kompenzacija Srbiji za gubitak dijela teritorija, a pad BiH na listi prioriteta međunarodne zajednice itekako pogoduje tim ambicijama.