Osvrnuo se i na državne službenike kazavši da je vrijeme da se i tu situacija počisti i smanji glomazni administrativni aparat.

Dobit poslodavaca u posljednje tri godine je bio devet milijardi KM 

- Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine u potpunosti odbacije svih 11 članova zakona o izmjenama i dopunama Zakona i radu FBiH koje smo mi i nazvali "zakon po slobodnoj volji poslodavaca", imajući u vidu da se u gotovo svim članovima protežira ta floskula "po slobodnoj volji poslodavaca". Niti jedna zemlja u regionu, u Evropi, koje su pogođene ovom pandemijom, nije posegnula za ovakvim zakonskim rješenjem. Postojeći Zakon o radu Federacije BiH vrlo jasno i lijepo definiše određene stvari koje se mogu primijeniti na postojeće stanje, a mislim na članove 26. i 81. Smatramo da teret krize ne trebaju podnositi uvijek radnici i samo radnici - kategoričan je Šatorović.

Dodaje kako predloženim izmjenama Zakona o radu Vlada FBiH pokušava zaštititi kapital, poslodavce.

- Podsjetit ću vas da su ti poslodavci u posljednje tri godine imali devet milijardi KM čiste dobiti. I generalno niti u jednom trenutku ne žele niti jedan fening svojih sredstava na neki način uložiti u očuvanje radnih mjesta. Oslanjaju se isključivo da to bude na teret države, u ovom slučaju fondova, svih nivoa vlasti. Govorimo o firmama koje su imale dobit nekoliko desetaka miliona KM, a prosječna plaća im bila 400 ili 500 KM. Svaki od ovih instituta zakona koji su spomenuti u ovih 11 članova, direktno se tiču devastacije ionako ugroženih prava radnika - govori Šatorović i dodaje:

- Da ne govorimo o raznim nelogičnostima u samom zakonu, gdje možete raditi 72 sata za 305 KM, a možete sjediti kući za 406 KM. Ispada da je puno bolje i isplativije da sjedite kući, nego da obavljate svoje poslove i radne zadatke. Ono što je najopasnije jeste dakle "institut neplaćenog odsustva" gdje ćete imati situaciju dakle da je radnik "ni na nebu, ni na zemlji", da niti država, niti poslodavac, niti bilo ko, ima bilo kakvu obavezu prema njemu. I ono što smo mi na neki način ovdje i konstatovali, u robovlasničkom društvu robovlasnik je imao obavezu da nahrani roba. U ovoj situaciji dakle poslodavac ne bi imao ni tu obavezu prema radniku koji bi imao još lošiji status nego što je to bilo u robovlasničkom društvu.

Šatorović je prokometirao i stav poslodavaca da ukoliko ne bude opcije "na čekanju", da će biti prinuđeni radnike slati na biro.

- Ja ću vas podsjetiti da je u Federaciji BiH do danas više od 30.000 prekinutih ugovora o radu. Da je u manjem bh. entitetu taj broj negdje na nivou 1.500, u Srbiji oko 11.000, a u Hrvatskoj više od 20.000. Zašto su poslodavci u Federaciji BiH prvi posegnuli za tim najnepopularnijim mjerama? Dakle, oni su već krenuli, i bez ovog zakona, sa masovnim otpuštanjima radnika, odnosno, prekidima ugovora o radu. Oni će i dalje koristiti ovaj institut samo što će statistički podaci biti malo drugačiji. On kada radnika pošalje na neplaćeno, to je radniku gore nego da ga je otpustio, zato što radnik kada je na neplaćenom ne može koristiti ni ono materijalno osiguranje kroz zavod za zapošljavanje. S druge strane, statistički će izgledati da je u radnom odnosu, neće se pojavljivati u ovoj poprilično za naše prostore ogromnoj brojci nezaposlenih - govori Šatorović.

Kaže kako su očekivali veći senzibilitet poslodavaca u ovom trenutku.

Federacija ima glomazan administrativni aparat 

- Poslodavci nisu morali 15. marta potrčati za otpuštanjem radnika. Evo vam jedan primjer kod malih obrta. Dakle, frizerski salon koji ima dvije frizerke, samo jedna od njih za 15 dana zaradi 2.000 KM, ima promet. Nećemo ulaziti koliko druga ima, i poslodavac čim je zabranjen rad, po automatizmu ih šalje na zavod za zapošljavanje ne omogućivši im čak ni da iskoriste taj plaćeni godišnji odmor. Nakon toga im isplaćuje pola plaće za mart. Zar nije trebalo, sasvim je dovoljno da taj teret podnesu jednako i poslodavac i radnik i da to što su imali za mart podijele - navodi Šatorović.

- Još jedna bitna stvar koja se ne spominje, a koju želim istaknuti, jeste da bi radnici možda i prihvatili varijantu da solidarno podnose terete krize, da su nas poslodavci naučili da solidarno dijelimo uspjehe kompanije. Kod pada prihoda moglo se reći: "Hajde da smanjimo 50 posto plaće, nismo imali prihode, promet", da smo imali situaciju u nekim sretnijim vremenima, da kada je prihod veći za 30 ili 50 posto, od planiranog, da je to išlo i u povećanje plaća radnicima 30 ili 50 posto - kazuje Šatorović.

VEZANI TEKST - Smailbegović: Bespotrebno se podigla prašina, radnici na čekanju bi imali minimalnu plaću i doprinose

Osvrnuo se i na rad državnih službenika i izmjene Zakona o radu.

- Mi smo i ranije ukazivali kao SSSBiH da Federacija ima izuzetno glomazan administrativni aparat i što se nas tiče, odmah, ukoliko je to moguće, neka se pristupi racionalizaciji u tom sektoru. Ne samo da ne idu na čekanje, nego da se konačno taj problem riješi. Ovoliki broj administracije ne mogu izdržati ni puno razvijenije ekonomije od Bosne i Hercegovine i u tom dijelu mi nemamo aspolutno nikakvih problema. Štititi ih na ovaj način, mislim da nije dobro, ali svako ko radi u državnoj službi ima bilo kakav ugovor. Ukoliko se može bez njega i ukoliko je nepotreban, apelujemo na institucije koje ga zapošljavaju da nađu modalitet da se prekine takav ugovor o radu. Ali ću vas podsjetiti da su čak do sredine marta bili oglasi u Agenciji za državnu službu za prijem raznoraznih državnih službenika, namještenika - podsjeća Šatorović.