U vremenu pandemije i novih izazova za zemlju i cijeli svijet, godišnjica poplava prolazi nezapaženo, a poruke važnosti rada na oporavku i obnovi ekonomije i zajednice izvučene iz tog perioda, danas su važnije nego ikada.

Vraćanje priče na početak, ka ljudima čiji su domovi uništeni ili značajno ugroženi u poplavama i klizištima 2014. godine, vodi i u Novo Selo kod Bosanskog Šamca, jedno od mjesta koja su stradala.

Tamo je danas Milica Vočkić, koja živi u novoj kući izgrađenoj kroz Program za oporavak od poplava, finansiran novcem Evropske unije.

- U poplavama mi je kuća poplavljena i uništena. Sjećam se tog užasa. Dijete mi je bolesno, otišla sam kod komšije. Sve stvari su mi uništene. Dva i po mjeseca sam bila praktično u dvorištu. Do utičnica mi je bila voda u kući. Danas se u njoj ne može živjeti. Stariji sin je počeo raditi. Zahvaljujući Evropskoj uniji sam dobila kuću i plastenik. Danas u plasteniku imam krompir, luk, paprike, paradajz, krastavce, mahune, mrkvu, peršun, sve što moraš imati i tako da se borim. Ljudima koji su ugroženi treba pomoći, važno je osigurati osnovne stvari, koliko se može, da život nastavi - poručuje Milica.

Druga priča dolazi iz Žepča. Ana, njen sin Ivan i kćerka Valentina živjeli su u opasnosti skoro pet godina.

Njihov dom bio je ispresijecan dubokim pukotinama prouzrokovanim klizištem koje se 2014. godine pokrenulo u neposrednoj blizini.

- Navečer me najviše strah. Legnem i uvijek nešto pucketa. Kuća se miče - prepričava Ana.

Prošle godine Ana i njena djeca su preselili u novu kuću. U okviru programa Evropske unije za oporavak od poplava, koji je proveo UNDP u saradnji s entitetskim vladama i partnerskim organizacijama i lokalnim vlastima, stambeno je zbrinuto više od 16.000 osoba.

- Nisam vjerovala da će mi napraviti novi dom sve dok nisam vidjela da je izgrađen do kraja. Neka je napravljen, a sad ćemo je polako opremati. Bit će bolje. I sigurnije - govori Ana.

Modriča je također bila jedna od lokalnih zajednica koja su pretrpjela teške štete u vremenu poplava.

Mještanin Đorđe je godinama nakon poplava živio u staroj kući na klizištu. Uprkos opasnosti, on je morao živjeti tu pet godina, jer nije mogao priuštiti preseljenje.

- Čim bi prva kiša pala, ja bih morao cijelu noć dežurati, jer nikad ne znaš kad će krenuti klizište - opisuje Đorđe taj period.

On i njegova supruga Dušanka više ne strahuju od kiše. Useljenjem u svoj novi dom ovaj bračni par iz Modriče dobio je prijeko potrebnu sigurnost.

- Super nam je - kaže Dušanka dok sjedi na kauču u novom dnevnom boravku. Dnevni boravak je povezan s kuhinjom, a u kući je još i spavaća soba, kupaonica i hodnik.

- Bilo nam je malo neobično, kao da smo došli u drugi svijet - govori Đorđe o prvim danima života na novoj lokaciji, dvadesetak kilometara od stare kuće, gdje sada na sigurnom može mirno spavati.

U Bijeljini, Zdravko i njegova šestočlana porodica su također svoj novi dom pronašli kroz Program za oporavak od poplava. Prisjeća se teških majskih dana 2014. godine.

- Sve se desilo za pola sata. Voda je probila kanal i krenula prema nama - govori on.

Pored ogromne štete na stambenom objektu, voda je usmrtila i svu perad koju je držao, kao i zasade ječma.

- Do struka sam vodu gazio. To je strahota bila, tolika je sila naišla - govori Zdravko.

Uprkos teškim izazovima i svemu što su preživjeli, danas, sedam godina kasnije, naši sagovornici imaju i sretni završetak priče. Oni su među ljudima koji su zahvaljujući programima podrške Evropske unije i UNDP-a konačno našli sigurnu adresu za planiranje bolje i mirnije budućnosti.

No, pokazatelji i dalje upozoravaju: nasipe je potrebno održavati, klizišta osigurati i uložiti dodatne napore kako neke nove kiše ne bi ponovile katastrofu iz 2014. godine.