Nakon što su odbili prihvatiti odgovornost učešćem u vlasti na državnom i entitetskom nivou, odnosno bilo gdje van okvira "republike Sarajevo", Naša stranka se ozbiljno uhvatila u koštac sa kadrovskom politikom onih koji nisu slijedili njihov primjer.

Za potpredsjednika Naše stranke Mirsada Čamdžića sporan je izbor Dževada Mahmutovića, ili što bi Čamdžić rekao "Mahmutbegovića", za zamjenika ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH. Ne može jedan od čelnika Naše stranke i federalni zastupnik oprostiti Mahmutovićevu navodnu odgovornost za epilog pravnog procesa kojeg se sam nije uspijevao ni sjetiti.

- Gospodin Bakir Izetbegović je kazao da je njegova najveća greška u četverogodišnjem mandatu u Predsjedništvu BiH presuda za Srebrenicu, presuda za genocid protiv Srbije koja je pala – kazao je Čamdžić gostujući na Federalnoj televiziji u emisiji "Odgovorite ljudima".

Iako se ne radi o padu "presude za Srebrenicu" niti "presude za genocid protiv Srbije", već o odbijanju zahtjeva BiH za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije iz 2007. godine, samo nepoznavanje materije o kojoj govori nije toliko sporno koliko je sporno inputiranje netačnih ili nepostojećih izjava.

VEZANI TEKST - David Scheffer objasnio zašto je Sud odbio zahtjev za reviziju i koje je dokaze BiH dostavila

- Gospodin Izetbegović je kazao, ovo je opće poznata stvar, da je to njegova najveća greška u četverogodišnjem mandatu – ponovio je Čamdžić.

Izetbegović u kontekstu svojih grešaka nije spomenuo pad "presude za Srebrenicu" ili "presude za genocid protiv Srbije", pa ni odbijanje zahtjeva BiH za reviziju presude Međunarodnog suda pravde po tužbi BiH protiv Srbije, "što je opće poznata stvar", već neupoznavanje ostalih političkih lidera sa stanjem legitimiteta agenta BiH pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu.

- Bilo mi je rečeno, a bila je to jedna ozbiljna grupa pravnika, mojih savjetnika, advokata, koji su mi kazali da nemamo legitimaciju, ali se ne treba na to obazirati, mi moramo ovo završiti, idemo nastaviti, nemojte uopće spominjati u javnosti da nemamo legitimaciju za tu stvar, da nemamo agenta i ja sam ih poslušao. Tu ih nisam trebao poslušati, trebao sam tu stvar otvoriti javnosti i ove ostale bošnjačke lidere Radončića, Nikšića i tako dalje upoznati u Vijećnici. Nisam to uradio. To je bila jedna od tih grešaka – kazao je Izetbegović u novembru za TV1.

O toj "grešci", odnosno neupoznavanju probosanskih političkih šefova sa statusom agenta Sakiba Softića, nije ovisio kasniji epilog zahtjeva BiH, ali jeste naknadni odnos oponentskih političkih opcija, koje su prethodno jednoglasno i bezrezervno podržavale pokretanje pravne procedure. Registrar Međunarodnog suda pravde je odbio zahtjev BiH jer nije postojala nova odluka Predsjedništva BiH o imenovanju Softića za agenta naše zemlje, a ne zato što Nermin Nikšić, Predrag Kojović ili neki treći stranački šef nisu bili upoznati sa tom mogućnošću.

Da ta "greška" nije napravljena, uskratio bi se prostor za politiziranje kojem danas svjedočimo jer je teško povjerovati da bi se neko od danas najglasnijih kritičara usudio u tom trenutku uskratiti podršku započinjanju pravnog postupka koji nije bio privatna tužba Bakira Izetbegovića niti njegova lična odgovornost već obaveza države BiH prema žrtvama genocida, koje su tada podržavale, a i danas podržavaju pokušaj zadovoljavanja pravde.

- Podržavam podnošenje zahtjeva za reviziju presude. Nju ne podnosi Bakir Izetbegović ili Sakib Softić kao pojedinci, već država BiH, a to je važno učiniti zbog prava žrtava i njihovih porodica na trajnu borbu za utvrđivanje činjenica i istine o odgovornosti za genocid – kazao je 17. februara 2017. Čamdžićev stranački šef Predrag Kojović.

Gotovo tri godina kasnije, ovakva podrška ne ometa čelnike Naše stranke da ovo pitanje politiziraju pridajući mu nepostojeće kontekste i izvrčući izjave onih koji su preuzeli odgovornost dok su najistaknutijim zvaničnicima te stranke prioriteti bili uređenje izletišta Barice ili lobiranje za Sabinu Ćudić da postane gradonačelnica Sarajeva.