Članovi prvog Izvršnog komiteta bili su Mirza Delibašić, Mirsad Fazlagić, Čedo Gojković, Ahmed Karabegović, Dragan Nožica, Ante Raos, Mehmed Sokolović, Miroslav Šipek i Katica Šporer.

Status pridruženog člana Međunarodnog olimpijskog komiteta OKBiH je dobio 23. jula 1992. godine, samo dva dana prije početka Olimpijskih igara u Barceloni, s kojima je u uskoj vezi početak rada OKBiH. O osnivanju OKBiH i debiju na olimpijskim igrama razgovarali smo s njegovim prvim predsjednikom Stjepanom Kljuićem.

- Osim samog značaja osnivanja Olimpijskog komiteta slobodno mogu reći da je njegov prijem u MOK nakon prijema BiH u članstvo UN-a vjerovatno jedan od najvažnijih datuma u historiji naše zemlje - tvrdi Stjepan Kljuić na početku razgovora za Faktor.

Paralelno uz borbu za opstanak države i odbranu od agresije, velika borba vodila se i na drugim "frontovima" kako bi se Bosna i Hercegovina promovisala na pravi način.

Ultimatum predsjedniku MOK-a

Nakon što se "isposlovao" debi na prvim olimpijskim igrama u historiji naše zemlje, počela je borba za nastup pod zastavom pod kojom je Bosna i Hercegovina doživjela svoje međunarodno priznanje.

- Nakon što smo uspjeli dogovoriti nastup na Olimpijskim igrama u Barceloni, preostao je onaj, slobodno mogu reći, teži dio. S obzirom na to da se Sovjetski savez već raspao, sve zemlje koje su nastale njegovim raspadom nastupale su za Jedinstveni tim (Unified Team, op. a.) pod zastavom MOK-a. Tadašnji predsjednik MOK-a Juan Antonio Samaranch prvo je imao ideju da mi budemo dio tog tima, a kasnije da sa zemljama nastalim raspadom SFRJ činimo "Free Team", što za nas nikako nije bila opcija - prisjeća se Kljuić.

Prvi predsjednik OKBiH je nakon što je odbio oba prijedloga pozvao prvog čovjeka MOK-a i postavio svoje uvjete.

- Mi želimo broj 18. Ili 18. ili nikako, rekao sam Samaranchu u tom telefonskom pozivu. Sjećam se da je to bio četvrtak, a početak Olimpijade je bio zakazan za subotu. Prethodno sam sračunao da bismo mi u defileu na otvaranju Igara trebali biti 18. zemlja po redu, i na kraju je tako i bilo. Dobro se sjećam da je cijeli stadion Montjuïc skandirao "Bosna, Bosna" - priča tadašnji član Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine.

Zlatanu Saračeviću nakon pogibije Vinka Šamarlića pripala je čast da nosi zastavu naše zemlje 

No, u to vrijeme jedan dio bh. olimpijaca bio je inostranstvu, a drugi u domovini. Skoro da ništa nije funkcionisalo, agresija na BiH je već uveliko traja, a Međunarodni aerodrom Sarajevo nije radio.

- Kada je Samaranch pristao na sve naše uvjete, nastao je problem transporta. Ipak, predsjednik MOK-a je pristao poslati dva mala aviona u Sarajevo, kojima smo se mi kasnije prebacili do Slovenije, odakle smo velikim avionom zajedno sa Slovencima otkupovali za Barcelonu. Nažalost, prije par dana je preminuo Janez Kocijančič, veliki i dokazani prijatelj OK Bosne i Hercegovine. Upravo zahvaljujući njegovom razumijevanju mi smo iz Ljubljane otputovali na Olimpijadu - kaže Kljuić.

Poznati bh. političar, koji je dugo radio i kao novinar, ali i bio predsjednik Stonoteniskog saveza BiH, kaže kako jednu stvar nikako ne može prežaliti.

- Molio sam ga da ne ide u akciju, doslovno molio, ali džaba, desilo se to što niko nije želio, da je Vinko Šamarlić, koji je trebao nositi zastavu Bosne i Hercegovine na svečanom otvorenju Igara, poginuo samo nekoliko dana ranije u odbrani Sarajeva. Kasnije smo odlučili da ga zamijeni Zlatan Saračević, što je bio najlogičniji potez - pojašnjava Kljujić, te dodaje:

- Nama je bilo jako važno da se pojavimo na toj Olimpijadi. Dobro se sjećam da je tada za Mirsadu Burić vladalo veliko medijsko interesovanje, nakon što ju je svjetska javnost upoznala kroz priču kako se u zatvorenom prostoru, pod granatama, priprema za OI. Pozvao sam je i rekao joj: "Utrku moraš završiti, ma šta da se desi", kazala mi je tada da ne brinem i da su okolnosti drugačije da bi se sigurno borila za medalju. Na kraju je kao posljednja prošla kroz cilj, ali je nju snimalo 120, a pobjednicu svega nekoliko kamera.

Mirsada Burić je kasnije dobila stipendiju za školovanje u Americi

Debi na olimpijskim igrama nije prošao nezapaženo. Kroz veze i uspostavljene odnose isposlovana je obnova Olimpijskog stadiona Asim Ferhatović Hase, osim nove tartan staze na najvećem bh. stadionu obnovljeni su i drugi atletski objekti pored stadiona, a zatim je obnovljena i olimpijska dvorana Zetra, koja danas nosi ime po nekadašnjem predsjedniku MOK-a Juanu Antoniju Samaranchu.

- Ne treba zaboraviti da smo na mitingu koji je organizovan na Koševu mi imali 17 osvajača medalja sa Olimpijade u Atalanti. Kroz naše veze je i fudbalska reprezentacija Italije također gostovala na Koševu - kazao je Kljuić.

Još čekamo medalju

Iako se od osnivanja OKBiH danas navršava 28 godina, na 14 dosadašnjih Olimpijada Bosna i Hercegovina nije osvojila nijednu medalju, po čemu je nažalost jedina zemlja iz regiona koja nema olimpijsku medalju.

Ahmed Karabegović, koji je 4. juna 1992. godine bio predsjedavajući Osnivačke skupštine Olimpijskog komiteta BiH, kazao je da je sretan da je mogao biti jedan od utemeljitelja institucije koja, između ostalog, promoviše i poštovanja, prijateljstva te jednakosti spolova i različitosti.

- Olimpijski komitet osnovan je u najtežim ratnim danima i opstao je do danas i sretan sam da sam bio sudionik koji je aktivno učestvovao u svemu onome što je značilo i što i danas znači za bh. sport i afirmaciju Bosne i Hercegovine. Ali pomalo sam tužan zbog činjenice da, iako je prošlo 28 godina te iako je BiH puna talenata u sportu, Olimpijski komitet BiH još nije dovoljno tretiran kroz budžete i koliko malo naša društvena zajednica ulaže u sport, a znamo koliko to znači za zdravlje nacije - kazao je Karabegović.