Suđenje osmerici pripadnika Specijalne brigade MUP-a Republike Srpske za ubistvo više stotina Bošnjaka u julu 1995. godine u selu Kravice kraj Srebrenice nastavljeno je danas u Beogradu saslušavanjem tri svjedoka, među kojima je i Saliha Osmanović koja je izgubila supruga i dva sina.

Za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u saizvršilaštvu optuženi su Nedeljko Milidragović, Aleksa Golijanin, Milivoje Batinica, Dragomir Parović, Aleksandar Dačević, Boro Miletić, Jovan Petrović i Vidoslav Vasić. Prema optužnici, oni su s nepoznatim pripadnicima Specijalne brigade Republike Srpske, u halama Zemljoradničke zadruge i oko njih, u selu Kravica, u julu 1995. godine, učestvovali u ubistvu više stotina Bošnjaka.

Prema riječima Salihe Osmanović iz sela Dobrak u općini Srebrenica, njoj su srpske vojne snage ubile muža Ramu i sinove Nermina koji je tada imao 19 godina, kao i osamnaestogodišnjeg Edina. Kako je objasnila u nastavku glavnog pretresa u Beogradu, njen suprug je bio pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, ali njeni sinovi nisu bili mobilisani.

Ona je sudu ispričala kako je u Potočarima 1995. godine vidjela Ratka Mladića i čula ga kako kaže "Možete opstati, a možete nestati", što je ona shvatila kao da će da ih ubiju, a o čemu je svjedočila i pred Međunarodnim sudom u Hagu u predmetu protiv Mladića.

Na suđenju je prikazan i video snimak od 13. jula 1995. godine gdje se vidi njen suprug kako doziva sina Nermina riječima "Nermine, izađi ovde slobodno, ja sam kod Srba. Slobodno izađite koliko vas ima", a Osmanović je na tom snimku prepoznala supruga koji sa livade u Sandićima doziva starijeg sina.

Ona je kazala i da je njen sin Edin poginuo u mestu Poligon od granate, dok je išao kod rođake po hranu, a za njega se ne zna gdje je sahranjen.

Suprug Ramo je pronađen u masovnoj grobnici Zeleni Jadar, a sin Nermin u masovnoj grobnici Snagovo.

Tokom ispitivanja, svedokinja je rekla genocid u Srebrenici, na šta je sutkinja reagovala istakavši da "je genocid jedno, a osvajanje grada nešto drugo".

Na današnjem pretresu svjedočio je i Ljubodrag Gajić, koga su optuženi oslovljavali sa "bivši kolega", a koji je u noći između 13. i 14. jula 1995. godine dovezen nekoliko stotina metara od hangara Kravica. On je bio pripadnik prvog voda u prvoj četi na putu Kravica-Konjević Polje i ispričao kako je vidio da su svi ljudi koji su zarobljeni na toj relaciji odvezeni prema hangaru.

- To je moj zaključak na osnovu onoga što sam vidio tog dana - rekao je dodavši da se pričalo da je u hangaru ubijeno oko 1.000 ljudi.

Treći svjedok Jefto Doder prepoznao je optužene Milidragovića, koga je, kako je naveo, znao prije rata, jer su zajedno radili u Ministarstvu unutrašnjih poslova BiH, kao i Golijanina koga je sretao u kafiću na Grbavici u Sarajevu, a tokom rata na Jahorini.

On je sudu ispričao kako je "na nekoj livadi na relaciji Bratunac-Konjević Polje vidio grupu ljudi kako leže vezani", istakavši da on nije imao dodir sa hangarom u Kravici. Na pitanje da pojasni ono što je rekao u iskazu, a to je da je vidio kamione i autobuse da voze ljude iz Potočara, on je rekao da mu je rečeno da oni idu u "dio gdje su nadležne muslimanske vojne snage".

Sud je konstatovao i da zaštićeni svjedok pod pseudonimom 301 i dalje neće da svjedoči, zbog prijetnji koje je krajem prošle godine dobijao putem mobilnog telefona, zbog čega je "razočaran u sud i tužilaštvo", te zbog nagomilanog stresa ima maligno oboljenje sa kojim se i dalje bori.

Suđenje će biti nastavljeno sutra, 26. septembra, izvođenjem novih svjedoka.