I reditelj Pjer Žalica snimanje svog četvrtkog dugometražnog igranog filma "Praznik rada", u čiju realizaciju je trebao ući u proljeće 2020, morao je odgoditi za ljeto 2021. godine, uz nadu da će pandemija tada biti prošlost.

- Još u prvim danima pandemije, kada je došlo do naglog i potpunog zastoja svega što čini život, kad su države krenule da se hermetički zatvaraju, shvatili smo da je to situacija koju ne možemo ignorisati. Odmah smo iskontaktirali sve koproducente, tražili njihovo mišljenje, iskustva. Već započete produkcije su se prekidale. I jedina razumna odluka je bila da snimanje prolongiramo. Pitanje je bilo na koliko vremena. Zbog prirode priče, koja je proljetna, ali još više zbog nekog mog predosjećanja da pandemija neće trajati tako kratko kako su nam govorili, odlučili smo da sve odgodimo na godinu. Ta odluka se ispostavila kao ispravna. U međuvremenu nismo stajali, obavljamo razne kreativne i produkcijske radnje da budemo spremni za snimanje na ljeto iduće godine. Čini se postoji šansa da nam situacija sa pandemijom ovaj put ne pokvari planove.

Sada "novo normalno" diktira nova pravila i rješenja. Filmovi se mogu gledati online, ali kako ih snimiti kada je na setu uvijek velika grupa ljudi, što nije preporučljivo zbog prijenosa virusa?

- Filmovi se snimaju i sa mnogo manjim ekipama. Ekipa se, također, dijeli u odvojena odijeljenja, po sektorima, tako da je moguće organizovati rad koji zadovaljava epidemiološke preporuke i pravila. Trenutno kod nas i u regionu snima nekoliko ekipa. Ukoliko se epidemiološka situacija još usložni, onda će, naravno, stati sve, ne samo snimanje filmova. Ali to je u našim rukama. Ukoliko budemo poštovali pravila striktno, bit će manje zatvaranja. Dakle, moguće je raditi, ali to nije bio problem "Praznika rada", naš problem je složena međunarodna koprodukcija koja podrazumijeva veliki broj ljudi iz više država, tehniku sa raznih strana, dakle putovanja, što se ispostavilo kao ključni problem.

Film "Praznik rada" kako mu i naslov kaže govori o 1. maju koji se slavi kao Međunarodni praznik rada. Koju priču želite ispričati ovaj put?

- To je savremena priča, događa se danas, u Sarajevu, na Bjelavama, u mahali u kojoj sam se rodio i proveo djetinjstvo. Priča je o to o sudaru kolektiva i pojedinca, intimnoj porodičnoj tragediji unutar razdragane mahale koji želi da slavi i zabavlja se. To ima znatan komički potencijal, ali i težinu. Na koncu, opet se ispostavi koliko je naša aktuelna stvarnost i dalje opterećena onim što je nekada bilo. Kako, naprosto, ne možemo da se pomjerimo naprijed od težine tog sidra zaglavljenog u glib naše teške prošlosti.

Kome ste povjerili uloge ili Vas je korona spriječila i da održite kastinge za glumce?

- Nisam reditelj koji često radi neke velike kastinge. Uglavnom kroz proces pisanja laganao kreiram i podjelu uloga. U ovom slučaju to je, i zbog zahtjeva koprodukcije, ali prije svega iz čisto kreativnih razloga, široka regionalna podjela. U filmu će igrati većinom glumci iz BiH, ali i iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Mekdonije, pa i jedna glumica, koja je Bosanka, ali već godinama živi u Americi.