Da nikada nije kasno ostvariti snove pokazala je Koviljka Tošić iz Gornjih Smrtića kod Prnjavora, koja je prošle godine otišla u zasluženu penziju, ali i stekla zvanje diplomiranog pravnika na Pravnom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, koji je upisala akademske 2017/2018. godine, i to na budžetu.

- Zbog ove diplome u ruci i neopisive sreće koju osjećam, isplatila se svaka trema pred ispite, kao i mnogobrojni sati koje sam sa srećom i zadovoljstvom provela učeći gradivo - kaže Tošić u razgovoru za Nezavisne novine.

Napominje da je ideja da završi fakultet uvijek bila u njenim mislima.

- Nakon završene srednje Medicinske škole u Banjoj Luci zaposlila sam se u Domu zdravlja u Prnjavoru, gdje sam i provela radni vijek. Ovo nije prvi fakultet koji sam upisala, jer sam nakon dvije godine rada kao medicinska sestra odlučila da upišem Medicinski fakultet u Banjoj Luci, došla do druge godine, ali sam je morala obnoviti, pa sam se vratila kući. U to vrijeme roditelji su bili stroži i obnavljanje godine doživljavano je kao veliki neuspjeh. Na meni je bilo da odlučim šta dalje i ja sam se ponovo vratila poslu medicinske sestre. U međuvremenu sam se i udala, dobila dvije kćerke, ali sam osjećala potajnu želju da ipak završim fakultet - priča Tošić.

Dodaje da su ratna dešavanja stavila tačku na razmišljanje o fakultetu.

- Nesreća nikada ne dolazi sama, pa sam ostala bez Dušana, mog supruga, koji je preminuo 2006. godine, i tada sam osjetila svu tegobu života samohrane majke. Kćerke su mi uvijek bile na prvom mjestu, a, srećom, starija je krenula očevim stopama i sada je profesorica matematike i informatike, a mlađa je novinarka. To je moj najveći životni uspjeh i kada su one završile fakultete, sticajem okolnosti zbog radnog mjesta na kome sam bila, morala sam upisati još jednu srednju školu, pa sam stekla i zvanje fizioterapeutskog tehničara - objašnjava Tošić.

Uz osmijeh ističe da je druga srednja škola kod nje izazvala samo još veću želju za učenjem, pa je krišom, ne govoreći nikome, pa ni kćerkama, otišla do Pravnog fakulteta u Banjoj Luci i u studentskoj službi se raspitala o prijemnom ispitu za redovne studije.

- Pitala sam ih da li postoji starosna granica za upis na fakultet, iako sam bila sigurna da ne postoji. Predala sam dokumente i imala jednu sedmicu da spremim prijemni ispit. Pokušala sam da uđem na budžet jer nisam imala finansijskih sredstava da plaćam vanredne studije. Želja se ostvarila i postala sam redovan student na budžetu. Sve slobodne dane godišnjeg odmora koristila sam za odlazak na predavanja na koja sam stizala kad god sam mogla, a često i nakon posla - govori Koviljka.

Dodaje da nije bilo bez napora, jer je morala prelaziti udaljenost od 70 kilometara u jednom pravcu, od Gornjih Smrtića do Banje Luke.

- Na moju sreću, uspjela sam da dajem godinu za godinom, ostala na budžetu, ali sam obnavljala apsolventski staž. Imala sam lijepu saradnju sa mojim mladim kolegama, koji su mi uvijek izlazili u susret kada nisam stizala na predavanja, a i profesori su imali maksimalno razumijevanje za moju situaciju - kaže.

Dodaje da su je mnogi pitali zašto je odlučila da se u zrelim godinama upiše na fakultet, kao i kakvu korist ima od studiranja.

- Moj odgovor je uvijek bio da volim da učim, a znanje je jedino bogatstvo koje se ne može otuđiti. Zato poručujem svima da vjeruju u sebe i svoje mogućnosti, nikada ne odustajte od cilja, ma koliko bilo teško - kazala je Tošić.