Zahvaljujući društvenim mrežama, jedan klik vodi nas do dešavanja širom svijeta, pa tako i do genocida uživo, koji Izrael sprovodi nad Palestincima u Pojasu Gaze.

Kroz društvene mreže, istina o ovom ratu, koji za cilj ima potpuni nestanak Palestinaca, dospjela je do mnogih, no nažalost postoji i druga strana - mnoge manipulatorske i netačne informacije.

Ali nakon izraelskog napada tokom vikenda na šatorski kamp u gradu Rafah na jugu Pojasa Gaze, gdje smo gledali scene užasa, svijet se ponovo digao na noge i udružio snage u borbi za prestanak vatre.

Mase nezadovoljnih protestuju širom svijeta, društvenom mrežom Instagram kruže cirkularne poruke "To je genocid, ne rat", "Sve oči na Rafah", "Rafah holokaust", dok je uz fotografiju  izraelskog premijera Benjamina Netanyahua ispisano "Terorista, ubica beba"... Poruke kruže storijima, a cifra onih koji ih prenose dosegla je 40+ miliona, i taj broj i dalje raste.

Pitali smo Mustafu Alendara, univerzitetskog profesora na disciplinama teorije medija, digitalnog marketinga i savremene reklame, može li masa nadvladati političke igrače koji podržavaju i finansiraju rat. Odnosno, mogu li milioni građana ovog svijeta koji osuđuju genocid, stati ukraj zločincima ili su nažalost i dalje samo "trag u beskraju"?

- Znate, masovno smo upućeni da koristimo te društvene mreže, a da nismo svjesni šta je ustvari to? Radi se o masovnom mediju. I to internet mediju koji je tek nedavno nastao. Njegove specifične zakonitosti tek treba da istraži naučna zajednica. Ali već sada vidimo da za raziku od tradicionalnih masovnih medija nema žurnalističke kompetencije i uredničke odgovornosti. Jedino postoji malecka - majušna odgovornost skrivenog i teško dostupnog vlasnika neke društvene mreže koja se manifestira iznimno rijetko tek u slučaju kada Donald Trump npr. napadne SAD kongres pa mu Twitter ukine nalog.

Karikiram, ali nije daleko od ovoga. Ljudi dakle intuitivno (i pravilno) osjećaju izostanak kompetencije i odgovornsti kod društvenih mreža koja tim medijima u realnoj analognoj sferi oduzima važnost i autentičnost. I zato mogu da kažem: tačno je kada tvrdite da su ove objave dosegle široku publiku, ali nažalost ne mogu izvršiti konverziju stava kod tradicionalnog javnog mnijenja koje je još nadležno za javne stvari. Naprosto zato što se ovdje ne radi o milionima ljudi koji razgovaraju jedni sa drugima već o milionima postova koji se "šeruju" jedni drugima - odgovorio je Alendar.

No znate onu priču o mravu koji je na listu nosio kap vode kako bi ugasio vatru ispod poslanika Ibrahima, a. s. 

- Neka se zna na čijoj sam strani - rekao je tada mrav.

Istu poruku kroz društvene mreže šalju milioni, ili kako je to jednom pojasnio na primjeru genocida u Srebrenici, rahmetli književnik i akademik Dževad Karahasan: "Pred činjenicom Srebrenice ostajem nijem zbog žrtava i zbog počinitelja jer, tugo, o meni govore i jedni i drugi, jer su i jedni i drugi ljudi. O meni govori sudbina žrtava jer ja ne znam zašto su na mjestu žrtava danas oni, a nisam ja. To nije moja zasluga, ja ne znam nijednog odgovora. Ali i počinioci, oni su ljudi. Bože, ja sam, srećom, u ovom užasu bio na strani žrtava". 

Važno je biti na strani žrtava, makar ta podrška bila i kap u moru! A milioni ljudi širom svijeta čine okean koji će jednom ugasiti vatru.