Nove odluke o neprovođenju istraga za negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca te izazivanje mržnje u posljednje dvije godine pokazuju da državni tužioci sada bolje objašnjavaju svoje odluke, nakon ranijeg istraživanja Detektora, ali i otkrivaju zašto je tako mali broj optužnica za negiranje zločina, uprkos velikom broju prijava.

Sredina je decembra 2021. godine kada u Tužilaštvo Bosne i Hercegovine stiže prijava s dopisom muškarca u kojem veliča ratne zločince. Prošlo je tek nekoliko mjeseci od kada je tadašnji visoki predstavnik negiranje genocida i drugih ratnih zločina i veličanje ratnih zločinaca učinio krivičnim djelom.

Muškarac u svojoj objavi "svesno, savesno i pod punom materijalnom odgovornošću" izjavljuje da "su svi ratni zločinci humani ljudi i da su počinili ispravne radnje u ratu". Naglašava da veliča ratne zločince i posebno hvali neke od njih jer su "ubijali neljude, sirotinju, klošare i umanjili broj nezaposlenih na birou i smanjili broj socijalnih slučajeva i očuvali što više kisika na zemlji".

Po uobičajenoj proceduri Državnog tužilaštva, formira se predmet – dopis koji su dobili ubacuje se u papirnu fasciklu na kojoj se ispiše šifra predmeta.

Onda prolaze mjeseci.

Tužiocima je trebala godina i tri mjeseca da donesu odluku. Uz kratko objašnjenje, donijeli su naredbu o neprovođenju istrage sredinom marta 2023. godine i odbacili prijavu jer nisu vidjeli da je počinjeno krivično djelo izazivanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, niti neko drugo krivično djelo jer izjava ne potiče na nasilje ili mržnju usmjerenu protiv neke grupe ili njenog člana.

- Primjer ovakve izjave ukazuje na posebnu bezobzirnost u narativu kojim se veličaju osuđeni ratni zločinci, te je ujedno "testiranje" reakcije Tužilaštva - smatra pravna stručnjakinja posvećena istraživanju procesuiranja ratnih zločina Lejla Gačanica, koja objašnjava da je teško ocijeniti da li ispunjava traženi element javnosti.

Ona je za Detektor ranije analizirala prve odluke koje su tužioci donijeli. Sada je napravila novu analizu više od 40 odluka koje su tužioci donijeli nakon prethodnog istraživanja Detektora u posljednje dvije godine.

Kroz odluke o neprovođenju istraga, Tužilaštvo BiH je slobodu izražavanja tumačilo jako široko i bez propitivanja ograničenja u odnosu na govor mržnje. Prema analizi, Gačanica smatra da je ona cijenjena samo u odnosu na eventualnog počinioca i njegova prava, ali ne i na potencijalnu povredu prava i sloboda drugih prouzrokovanu govorom mržnje počinioca.

- Tužilaštvo BiH i dalje jako široko tumači slobodu izražavanja te se često oslanja na "lični stav" prijavljenih osoba, koristeći se formulacijama da prijavljena djela "ne dosežu potreban i dovoljan nivo koji bi objektivno bio potreban da potakne na nasilje ili mržnju" - objašnjava Gačanica.

 Dok je analizirala odluke, Gačanica je primijetila promjenu u radu tužilaca, nakon što je Detektor ranije objavio istraživanje i njenu pravnu analizu više od 20 odluka.

Veliki napredak vidi u radu prije donošenja odluke i posebno u obrazlaganju zašto i kako tužioci donose odluke.

- Obrazloženja su sada jasnija, sadržajnija te se češće referišu na sve elemente bića krivičnih djela izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, umjesto čestih dotadašnjih šturih obrazloženja - objašnjava Gačanica.

U odnosu na ranije odluke, tužioci su se više trudili da pronađu podnosioce prijava, čiji nepronalazak im je ranije bio čest razlog za obustavu. U posljednje dvije godine takvo obrazloženje koristili su u samo dva predmeta.

Ali niz odluka, uprkos jasnijem objašnjenju, za Gačanicu i dalje ne opravdavaju zašto su istrage obustavljene. Do sada je podignuto šest optužnica za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, uključujući i tri za negiranje zločina ili veličanje ratnih zločinaca. Od tri za negiranje, Sud BiH je jednu optužnicu odbacio, a dvije optužnice protiv Vojina Pavlovića spojio u jedan predmet, da bi ga Sud BiH prvostepenom presudom 22. maja osudio na  jedinstvenu kaznu od dvije i po godine zatvora za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti opravdavanjem genocida i veličanjem Ratka Mladića.

Dvije optužnice za izazivanje mržnje su potvrđene, a samo jedan predmet je okončan pravosnažno – uvjetnom kaznom za širenje mržnje prema žrtvama granatiranja u Vitezu kada je poginulo osmero djece.

U svom objašnjenju prvostepene presude Pavloviću, sudija Goran Radević je napomenuo da je ovo prva presuda za negiranje genocida i veličanje ratnih zločina uprkos tome što je ono sveprisutno i da je zbog toga ona prekretnica u suzbijanju negiranja i veličanja.

- Istina o Srebrenici i presuda Ratku Mladiću je pravna i historijska činjenica, a negiranje genocida nije samo neprihvatljivo, nego i zakonom kažnjiv akt - rekao je Radević.

On je objasnio da je Sud kod donošenja presude morao uzeti u obzir i društvenu klimu o relativizaciji zločina, negiranju genocida, jačanju nacionalne netrpeljivosti, izjednačavanju žrtve i dželata, te je pozvao tužioce da efikasnije procesuiraju ovo krivično djelo.

- Sloboda izražavanja ne može biti opravdanje za negiranje genocida i ratnih zločina - rekao je Radević.

Detektor je analizirao ukupno 43 negativne odluke. Njih 40 je doneseno od augusta 2022. godine do kraja 2024. godine, a tri se odnose na raniji period. Ranije je objavljen tekst o prvih 27 negativnih odluka Tužilaštva BiH od stupanja na snagu izmjena Krivičnog zakona koje je nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko do kraja 2022. godine. Tada Tužilaštvo nije dostavilo Detektoru tri odluke koje su naknadno objavljene na stranici.

 Nakon prvog istraživanja Detektora, na osnovu odluka koje su novinari dobili uz pomoć zahtjeva za slobodan pristup informacija, Tužilaštvo BiH je promijenilo praksu i odluke počelo objavljivati javno na stranici, uz anonimizirane lične podatke.

Nove odluke Državnog tužilaštva o neprovođenju istraga u predmetima negiranja genocida, veličanja ratnih zločinaca i širenja mržnje, koje je Detektor analizirao, pokazuju da Tužilaštvo BiH uglavnom nije cijenilo kontekst u kojem su izjave izrečene i njihov odjek u društvu, iako je taj element važan u procjeni da li se radi o slobodi izražavanja ili govoru mržnje koji može potaknuti na nasilje ili mržnju.

Od ukupno 43 odluke, njih 20 se odnosilo na prijave negiranja genocida u Srebrenici,  a tri se odnose na veličanje osuđenih ratnih zločinaca, između ostalih i Ratka Mladića i Radovana Karadžića, samostalno ili uz radnje poricanja genocida u Srebrenici.

U drugim slučajevima, krivične prijave su uključivale i druga krivična djela, poput prijetnji, ugrožavanja sigurnosti i terorističkog akta.

Tužilaštvo BiH je u 20 slučajeva donijelo naredbu o neprovođenju istrage zbog toga što prijavljeno djelo nije krivično djelo, u 22 slučaja jer nema osnova sumnje da je prijavljeno lice učinilo krivično djelo, te u jednom slučaju zbog postojanja drugih okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

U prijavljenim slučajevima gdje su nedostajali podaci o korisničkim profilima na društvenim mrežama ili su objave u međuvremenu uklonjene, Tužilaštvo BiH je upućivalo zamolnice za pružanje međunarodne pomoći za dostavljanje tih podataka.

Tužilaštvu BiH su prijavljena dva korisnička profila na društvenoj mreži na kojima se negira genocid u Srebrenici te objave od kojih je jedna fotografija tabuta preko koje je ispisano "x" i ćiriličnim pismom "Najveća laž 20. veka. Nije se desilo", na drugoj fotografiji je veći broj ljudi u uniformama, sa zastavom BiH i natpisom "Srebrenica juni 1995. Nenaoružani, žene, djeca, starci".

Pronađene objave Tužilaštvo nije moglo povezati sa genocidom u Srebrenici, navodi se u naredbi.

Zamolnicom je traženo i da se dostave kompletne kopije postojećih i obrisanih podataka sa ovih profila, kako bi utvrdilo da li su objave dio šireg djelovanja i stavova te grupe ili pojedinca. Ova zamolnica je odbijena, ali iz anonimizirane naredbe nije jasno ko ju je odbio.

U svojoj naredbi Tužilaštvo se poziva i na ranije rješenje suda o odbijanju jedne od optužnica za izazivanje mržnje.

- Ovdje se ukazuje na lični stav osumnjičenog, izražen na privatnom profilu društvene mreže koji posjećuju lica koja žele, krug prijatelja, a koji prostor nije od javnog značaja - navodi se u rješenju na koje se Tužilaštvo poziva.

Za bivšu državnu sutkinju Azru Miletić, koja je ranije donijela presudu za mržnju, ovakva praksa izaziva sumnju jer tvrdnja o dosegu, kaže ona, nije obilježje krivičnog djela.

- Dovoljna je mogućnost da bude dostupno, jer zakon kaže ko javno iznosi, a svakako da su elektronski mediji javni prostor, a ko će to otvoriti i čitati, može biti jedna ili pet hiljada osoba, to nije obilježje djela i to se ne mora ni utvrđivati. Taj mi elemenat podiže sumnju - kaže Miletić.

Ona objašnjava da krug prijatelja u kućnoj atmosferi nije isti krug prijatelja i u online prostoru u odnosu na dostupnost i vidljivost izrečenog.

U drugoj odluci u kojoj zbog anonimizacije nije vidljivo na šta se tačno prijava odnosi, objava na društvenoj mreži okarakterisana je kao izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, te razdora i netrpeljivosti i ugrožavanje sigurnosti.

Tužilaštvo je i u ovom slučaju zamolnicom tražilo dostavljanje podataka o korisničkom profilu na društvenoj mreži Facebook, čemu je i udovoljeno. Od Suda je tražio izdavanje naredbe telekom operaterima za dostavljanje podataka o korisnicima IP adresa, što je Sud BiH odbio kao neosnovano, jer zaključuju da se iz sadržaja vidi da se prijetnje odnose na određenu osobu, a ne grupu.

- Sud BiH zaključuje da su radnje usmjerene na prijavitelja, i da su podobne da kod njega lično izazovu uznemirenje na nacionalnoj osnovi, ali ne i da na isti način djeluju šire od toga jer se ne odnose na određenu grupu, odnosno pojedini konstitutivni narod - navedeno je u obrazloženju odluke Suda BiH.

Edin Ikanović, jedan od autora izvještaja o negiranju genocida Memorijalnog centra Srebrenica, kaže da je problem pravosudnih institucija što ne prate praksu drugih sudova u Evropi procesuiranju negiranja genocida u online prostoru.

- Svakako da je ova praksa pravosudnih institucija problematična jer pokazuje nedostatak ozbiljnosti u procesuiranju negiranja genocida, a posebno ako uzmemo u obzir digitalni prostor u kojem ponajviše se dešava, imamo negiranja i relativiziranja genocida - kaže Ikanović.

Na zahtjev za razgovor sa glavnim tužiocem Tužilaštva BiH, Milankom Kajganićem, Detektor nije dobio odgovor, dok je v.d predsjednice Suda BiH Minka Kreho odbila zahtjev, uz objašnjenje da nije u poziciji da iznosi stavove i daje mišljenja koja se eventualno mogu odnositi na postupke koji se vode ili na odluke u potencijalnim predmetima Suda BiH.

Državno tužilaštvo je primilo prijavu zbog negiranja genocida i veličanja osuđenih za ratne zločine Ratka Mladića i Radovana Karadžića, te ravnogorskog pokreta putem društvenih mreža. Tada je Agencija za istrage i zaštitu (SIPA), po naredbi Tužilaštva BiH, ispitala prijavitelja u svojstvu svjedoka. On je ranije uz prijavu dostavio i fotografiju objave, čime potkrepljuje svoju prijavu.

Tužilaštvo je u odluci o neprovođenju istrage navelo da fotografija koju je sačinio prijavitelj nije valjan dokaz u postupku, a da pretragom društvenih mreža nisu mogli pronaći objave niti im je udovoljeno zahtjevu za dostavljanje podataka putem zamolnice, pa zbog toga neće provoditi istragu.

 - U ovom predmetu Tužilaštvo BiH se rukovodilo činjenicom da kada nema dovoljno dokaza koji ukazuju da je neka činjenica ili okolnost van razumne sumnje razjašnjenja, ima se cijeniti in favorem prijavljenog lica - objašnjava Gačanica kako se dokazi cijene u korist prijavljenih.

U predmetima koje je Detektor analizirao, Tužilaštvo BiH je saslušavalo prijavitelje krivičnog djela u svojstvu svjedoka, dok od prijavljenih najčešće nisu uzimali izjave. Takva praksa saslušanja prijavitelja je zabilježena u ukupno devet predmeta, dok su prijavljeni saslušani samo u četiri slučaja.

Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, pozvan je da kao svjedok da izjavu državnim tužiocima, nakon što je sa svojim timom podnio prijavu zbog postavljanja zastava "Herceg-Bosne" uoči izbora 2024. godine protiv više osumnjičenih koji su učestvovali u postavljanju.

Prijavu su podnijeli jer smatraju da takvi postupci predstavljaju veličanje politike etničkog čišćenja i provociranje s namjerom izazivanja netrpeljivosti, ali su je pisali po preporukama, nakon analize negativnih odluka Tužilaštva.

- Mi smo shvatili da sve ove prijave koje je Tužilaštvo odbacilo, odbacilo je jer nemaju oštećenu stranu, nemaju izjave ljudi koji se direktno smatraju oštećenima. Mi smo to prepoznali i upravo smo prijavu za Vitez radili po tom principu - kaže on i dodaje da su tada savjetovali ljudima, koji su se njima javljali kao oštećeni, da napišu izjavu i dostave uz prijavu.

Nakon što je saslušan kao svjedok, Tahirović nema informacije o statusu svoje prijave.

Sud Bosne i Hercegovine je 2024. godine osudio Samira Nukića na uslovnu kaznu od tri mjeseca za izazivanje nacionalne mržnje zbog komentara koje je na Facebooku objavio o stradaloj djeci hrvatske nacionalnosti u Vitezu.

Ikanović kaže da je upoznat s pozivanjem svjedoka i prijavitelja za svjedočenje, odnosno uzimanje izjave za postupke koji se vode, ali da je broj predmeta izuzetno mali u odnosu na broj negiranja koje svakodnevno bilježe i koji povratnicima vraćaju bolne trauma.

- Ponajviše kod preživjelih negiranje genocida i njegovo veličanje ne samo da povređuje osjećanja preživjelih, nego stvara dozu straha za buduće generacije i to je ponajveći problem kad posmatramo negiranje genocida - kaže on.

Pravo na slobodu mišljenja i širenja informacija, bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice, jeste zagarantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Međutim, ostvarivanje slobode izražavanja vezano je i uz "dužnosti i odgovornosti", odnosno podložno je zakonskim ograničenjima, podsjeća Gačanica.

Jedno od tih ograničenja jeste sankcioniranje govora mržnje, koje je bilo predmetom brojnih predmeta u evropskom zakonodavstvu, ali u čemu je bh. sudska praksa ograničena, naročito za govor mržnje koji se odnosi na izazivanje nacionalne, vjerske, rasne mržnje i netrpeljivosti.

 Bivša sutkinja Državnog suda Azra Miletić za Detektor kaže da se sloboda govora široko zloupotrebljava, te da se najčešće ne sagledava historijski kontekst u kojem je ta izjava izrečena.

- Za početak, svako ljudsko pravo nije apsolutno pravo, ono je ograničeno pravima drugih ljudi, ograničeno je i zakonom, imamo krivično djelo i s tog aspekta se cijeni, nije tako jednostrano - objasnila je Miletić.

Ona je u junu 2022. godine, kao sutkinja Apelacionog vijeća, pripadnike ravnogorskog – pokreta, Dušana Sladojevića, Slavka Aleksića i Ristu Lečića osudila na po pet mjeseci zatvora za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti na području Višegrada. U toj presudi je oborila tvrdnju na pravo na slobodu izražavanja.

- Veličanje Draže Mihailovića ne može biti prihvatljivo i ja sam to obrazložila time da se te stvari moraju tumačiti i sa historijskog aspekta, gledati okruženje u kojem živite i sa trenutnim socijalnim stanjem društva - objašnjava Miletić.

Iako je Evropski sud za ljudska prava u svojoj praksi sklon prihvatiti ograničenja slobode izražavanja ukoliko je izjava u kontekstu napete političke ili društvene situacije, takva praksa nije i kod bh. pravosuđa, smatra Gačanica.

Tahirović kaže da je Tužilaštvo istupe Milorada Dodika u negiranju genocida i širenju mržnje prema Bošnjacima ocjenjivalo kao slobodu govora i prije nego su stupile na snagu izmjene Krivičnog zakona, te da su takvi propusti Tužilaštva i odluke dovele do krizne situacije.

- Ta nedjelovanja protiv Dodika od strane Tužilaštva jesu nas dovela u situaciju gdje se nalazimo. Ona meni nisu razumljiva, ali oni iz nekog razloga nisu postupali i sad su se doveli u kritičnu situaciju, i ja se nadam da znaju model kako će se izvući iz toga - kaže Tahirović.

On podsjeća na pisanje Deborah Esther Lipstadt, jevrejske historičarke koja se bavila negiranjem Holokausta, da je i davanje medijskog prostora negatorima jednako negiranje, objašnjavajući da nema prostora za diskusiju je li nešto sloboda govora, ako je s druge strane ovo krivično djelo.

- Ne može se govoriti o slobodi govora kada vi kršite zakon i vrijeđate drugu osobu. Sve dok ne vrijeđate mene, ne ugrožavate moju egzistenciju i život vi imate pravo na slobodu govora, ali onog momenta kad to kršite to nije sloboda govora, to je represija - smatra Tahirović.

Analiza odluka pokazuje da se Tužilaštvo u pojedinim predmetima bavilo tumačenjem javnosti, temeljeći odluku na tome koliki je doseg imala radnja na platformi gdje je objavljena. U obrazloženju se navodilo da je broj pratitelja ili prijatelja relevantan u pogledu mogućnosti povrede drugih, odnosno poticanja mržnje ili nasilja.

- Tako se procjena dosega, što jeste jedan od ključnih elemenata govora mržnje, navodi da su radnje mahom objavljene na privatnom profilu koji posjećuju lica koja žele i koji nije od javnog značaja, i pristupa mu ograničen krug ljudi - objašnjava Gačanica.

U istoj odluci, Sud BiH je u odnosu na javnost cijenio doseg Facebook profila i objava, te ustanovio da izražavanje koje pojedinac objavi u maloj i ograničenoj grupi korisnika ove društvene mreže nema istu težinu kao i izjava objavljena na mainstream internetskoj stranici.

 - Zanimljivo da se ovdje cijeni objava u Facebook grupi u odnosu na mainstream online medije, dok u drugim predmetima, čak i kada se radi o mainstream portalima, ne nalazi se dovoljno osnova odnosno dosega za izazivanje mržnje ili netrpeljivosti - kaže Gačanica.

Tužilaštvu BiH je podnesena prijava protiv Danijela Simića, predsjednika Udruženja novinara RS-a, koji je kolektivne ukope žrtava genocida nazvao "potočarskim igrokazom", te dodao da "u Potočarima svake godine postoji festival šovinizma i festival razvijanja mržnje prema srpskom narodu", čiji je identitet Detektor potvrdio pretragom izjava u medijima.

Tužilaštvo je i u ovom slučaju donijelo naredbu o neprovođenju istrage jer njegove izjave ne potiču na nasilje ili mržnju, ne uzimajući u obzir doseg njegovih izjava kao novinara koji ima pristup mainstream medijima i javnim servisima.

Pravosudne institucije ne posvećuju dovoljno pažnje i važnosti društvenim mrežama, smatra Tahirović. U slučaju njegove prijave zbog objave novčane nagrade za njegovo ubistvo na društvenim mrežama, on kaže da su ga ismijali. Smatra da objave negiranja genocida i veličanja osuđenih za ratne zločine mogu izazvati ozbiljne posljedice.

- Kad vi kažete da je za vas Ratko Mladić heroj, postavljate postere i videe njegove, a s druge strane imate porodice koje su izgubile sve u Srebrenici, taj video dođe do njih, to su teške traume, ili neka osoba koja je prošla silovanje - kaže Tahirović.

Tužilaštvo BiH nije teretilo Milorada Dodika zbog najava otcjepljenja Republike Srpske u septembru 2022. godine. Naredba o neprovođenju istrage donesena je u korist njegove slobode izražavanja, uz obrazloženje da izjava ne doseže nivo potreban za izazivanje mržnje ili nasilja, u čemu je Dodik nastavio i danas, kroz konkretnije poteze.

Iako je odluka Tužilaštva anonimizirana i iz nje se ne vidi identitet prijavljenog lica, pretraga izjave u medijima i konteksta u kojem je rečena dovodi do predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika koji je u septembru 2022. godine, kao član Predsjedništva BiH, izjavio da je težnja RS-a ka Srbiji prirodna i da narodi u BiH ne dijele iste vrijednosti. On je to poredio sa težnjom Rusije ka Ukrajini čim je opravdao invaziju na Ukrajinu, objašnjavajući da je njeno rukovodstvo zabranilo ruski jezik za 15 miliona Rusa koji žive tu.

- Zato je specijalna operacija Rusije u Ukrajini opravdana zaštitom prava svog naroda. Tako i mi ovdje – s muslimanima ne možemo imati zajedničke škole, zajedničke udžbenike - izjavio je tada Dodik.

Ova izjava je prijavljena Tužilaštvu, a uvidom u odluku, anonimni prijavitelj navodi da Dodik "otvoreno, kao izabrani zvaničnik, djeluje u namjeri izazivanja razdora i netrpeljivosti između krišćana i muslimana u cilju otcjepljenja entiteta", te da izaziva uznemirenje javnosti zbog političke moći koju ima.

 Tužilaštvo je u odluci navelo da ne postoje dokazi koji upućuju na to da navedene izjave dosežu potrebni dovoljan nivo koji bi objektivno bio pogodan da potakne na nasilje ili mržnju, uz obrazloženje i pozivanje na Evropsku konvenciju o ljudskim pravima i slobodu izražavanja.

Dodik je prijetnje otcjepljenjem nastavio i mjesecima poslije, da bi početkom marta – nakon prvostepene presude kojom je osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja funkcije zbog neizvršenja odluke visokog predstavnika – potpisao ukaz o stupanju na snagu zakona o neprimjenjivanju zakona i zabrani djelovanja vanustavnih institucija BIH, odnosno zabrana rada Tužilaštva i Suda BiH, te SIPA na teritoriji RS-a.

Prema istraživanjima Detektora i Memorijalnog centra Srebrenica, Dodik je političar koji najčešće negira genocid.

Tahirović često razgovara s preživjelim žrtvama kod kojih direktno vidi posljedice i kako ih takve izjave uznemire i uplaše.

- To su pozivi: "Dajte i vi nešto uradite, ne možemo slušati više izjave, može li se išta poduzeti". Ljudi su revoltirani na svu tu situaciju, ima ljudi koji traže razgovor da razbiju tu famu oko svega, ali najteže je ljudima koji su se vratili na ognjišta, oni ne doživljavaju samo ove napade, nego i fizičke napade koji se ne procesuiraju - dodaje Tahirović.