Jasmina Hodžić, koordinatorica i socijalna radnica Sigurne kuće Bihać pri Udruženju Žene sa Une, pojasnila je za Faktor koja je procedura dolaska u sigurnu kuću.

- Zavisi od slučaja. U pravilu je to da ide prijava policiji i Centru za socijalni rad koji je nadležan za područje općine u kojoj se žrtva nalazi. Posredstvom Centra se žrtva smješta u sigurnu kuću, također, i posredstvom policije. Čak i posredstvom tužilaštva ukoliko se desi neko porodično nasilje koje je težeg oblika i u koje se mora uključiti tužilaštvo. Također, žrtve se i same javljaju i onda mi izvršimo prijem uz obavezno javljanje Centru za socijalni rad koji je nadležan - navela je ona.

Kako dodaje Hodžić, sigurna kuća je otvorena 24 sata i prijem se može desiti u bilo koje doba dana i noći.

- Žrtva može boraviti u sigurnoj kući do šest mjeseci s tim da, ukoliko se ne riješi njen status, uz saglasnost Ministarstva koju dobije Centar za socijalni rad produžava se smještaj na vremenski period dok ne dođe do rješenja problema, odnosno krajnjeg smještaja žrtve. Najkasnije je to do godinu dana - kazala je.

Sigurna kuća u Bihaću, ističe Hodžić, posjeduje fizičku i video zaštitu.

- Mogu reći da smo sigurni i pružamo siguran smještaj za žrtve i njihovu djecu. Angažovana je zaštitarska agencija koja je tu 24 sata - dodala je Hodžić.

Pitali smo i da li se desilo nekada da nasilnik sazna gdje je žrtva.

- Može se desti. Dešava se da dođu i žele komunicirati. Međutim, mi pozovemo policiju koja dođe i odradi svoj dio posla - odgovorila je Hodžić.