Apokaliptične scene iz Donje Jablanice, Buturović Polja, nakon razornih poplava koje su se dogodile u noći sa 3. na 4. oktobar, zapravo su puno gore uživo nego na fotografijama, kaže za Faktor Kerim Mešukić, spasilac iz Gorske službe za spašavanje stanica Konjic. 

Prvi poziv u pomoć njegov tim dobio je 4. oktobra oko 4 ili pola 5 ujutro. Tada još nisu bili svjesni užasa koji ih čeka, iako su i ranije učestvovali u raznoraznim spašavanjima, pa i onim nakon poplava. 

- Nismo u tom momentu znali da li nam trebaju čamci ili ne, na početku je bio opći haos. Niko tačno u tim momentima nije mogao vladati informacijama, niti je mogao vladati situacijom.  Negdje tek kasnije smo se probili do Jablanice pa do Donje Jablanice. Tek drugi dan se stavljamo na raspolaganje općinskoj civilnoj zaštiti gdje su svaki dan dva tima bila na raspolaganju. Jedan tim je išao za Donju Jablanicu, drugi tim za Buturović Polje. Drugog dana smo se probili do mjesta Bukovlje, izvukli starije, prenijeli hranu i piće, sve što je bilo potrebno, što je bilo neophodno. Jednoj starijoj osobi je bila potrebna medicinska pomoć i nosilima smo je zbrinuli do bolnice - priča Mešukić. 

Ističe da bi situaciju koja ih je zadesila najbolje mogao opisati riječima "horor uživo".

- U Donjoj Jablanici naš tim je izvukao relativno stariju mušku osobu ispod ruševina koja nije imala očiju, svi ekstremiteti su vidno bili polomljeni, scene su užasne i traumatične, pogotovo jer svi smo mi mladi ljudi koji to sve gledamo i proživljavamo - pojašnjava Mešukić. 

Bolni su, dodaje, i susreti sa ljudima koji su izgubili domove i svoje voljene. 

- To se riječima ne može ni dočarati. Šta da im kažete, postoje li uopće prave riječi? Trenutno, neke od otežavajućih okolnosti su što je sav "teret" spao na 20 do 25 ljudi, koji padaju s nogu, s obzirom na to da je jako puno starih osoba koje nosilima kroz nepristupačna područja nosimo do medicinske pomoći. Dosta ljudi želi da se priključi i pomogne nam, ali ni civilna ni kantonalna zaštita to ne dozvoljavaju ukoliko neko nije prošao barem dio neke obuke. Naravno, razumljivo je da tako reaguju iz sigurnosnih razloga jer svi mi rizikujemo i vlastite živote da bismo spasili druge - kaže Mešukić. 

Upozorava da život u ovim područjima dugo neće biti moguć, odnosno Jablanica ni Klis više nikada neće biti isti. 

- To će biti neprepoznatljiva područja. Uništena je kompletna infrastruktura zato što je Buturović Polje, taj kompletan dio Klisa nestao. A mislim da je tu bilo više od 50 sela i zaseoka. I uništena je ta kompletna infrastruktura, ceste, voda, struja. Kako će ta djeca ići u škole kada se to, hajmo reći, malo normalizuje. Kako će ti ljudi ići na posao i obavljati neke normalne svakodnevne aktivnosti. Kako će uopće tu više ikada živjeti? Stanje više nikada neće biti isto i to su stvari o kojima već sada treba početi razmišljati da bismo preventivno mogli djelovati - poručuje Mešukić. 

Njegova tetka, čija kuća je u Donjoj Jablanici, uspjela je preživjeti, ali, tvrdi Mešukić, sve oko nje je uništeno. 

- To jutro sam je zvao, nedostupna je bila i tek smo negdje otprilike u dva sata stupili u komunikaciju kada je prešla na magistralu, gdje je mogla da uhvati signal. Oni nisu stradali, ali sve oko njih jeste. Sve je uništeno - tvrdi Mešukić.

Upozorava i na moguću pojavu zaraznih bolesti jer su mnoge životinje uginule i ostale zarobljene ispod slojeva mulja, razorenih kuća i štala.

- Ljudi su imali stoku, ne znam koliko je to ovaca, goveda, krava... Sve su zatrpane, sve su uginule. Bojim se da bi se virusi vrlo brzo mogli aktivirati i to je još jedna okolnost zbog koje ovdje život dugo vremena neće biti moguć - ističe Mešukić. 

Žao mu je, ali istovremeno i drago što je nevolja spojila ljude u BiH, ali i region, koji osim riječi podrške šalje i konkretnu pomoć. 

- Žalosno je da nam se moraju desiti tragedije da bismo shvatili da smo svi jednaki, da nas sutra sve ovo može snaći. I pokazalo se da naš narod, da BiH i ostale naše susjedne države itekako žele, hoće, mogu, i znaju da pomognu, da su se stavili na raspolaganje, da su to pokazali djelima, a ne samo riječima. Svi smo sada rame uz rame - zaključuje Mešukić i dodaje da njegov tim čeka još mnogo dana u kojim će pokušati spasiti što se spasiti može i pomoći unesrećenim da dobiju potrebnu pomoć.