Sve je veći interes za Maš mira među mladima. Organizatori nam kažu da je prošle godine otprilike 60 posto učesnika bilo mlađe 30 godina, a ove godine taj broj bi mogao biti i veći.

Dokaz tome su i srednjoškolke iz Sarajeva, koje su se ove godine prvi put odlučile doći u Nezuk i preći zahtjevnu trasu, dugu 100 kilometara do Memorijalnog centra u Potočarima.

Erna Mustafić je učenica Srednje zubotehničke škole u Sarajevu. Njen otac je iz Srebrenice, a dedo je ubijen u genocidu 1995. godine.

- Čast mi je da učestvujem na Maršu mira. Nadam se da ćemo, ako Bog da, uspjeti sve da prebrodimo. Mislim da je veoma važno da mladi uče, pamte i nikada ne zaborave ono što se dešavalo - kaže Erna Mustafić, koja je na Marš mira došla u grupi koja broji osam učenika.

Učenica Prve bošnjačke gimnazije u Sarajevu Hafsa Smajić, prvi put je došla na Marš mira.

- Mislim da je veoma važno da se naša historija ne zaboravi, da prođemo ovim putem i da sve vidimo. Mislim da se o genocidu govori sve manje, ali zato smo mi tu, učestvujemo i da pričamo o tome - kaže Hafsa Smajić.

Podsjećamo, učesnici Marša mira hodaju stazama kojima su se Podrinjci probijali ka slobodnoj teritoriji, nakon pada Srebrenice 11. jula 1995. godine. Ove godine Marš mira ima posebnu simboličku težinu, ali i značaj za učesnike jer se obilježava 30 godina od genocida nad Bošnjacima u Podrinju.

Muamer Mešanović došao je iz Njemačke gdje radi kao nastavnik. Rođen je u Sarajevu, a porijeklom je iz Goražda.

- Prvi put sam došao da prođem ovim putem spasa, na kojem su mnogi, nažalost, poginuli. Ranije sam 11. jula bio u Potočarima, a sada želim vidjeti kako je to bilo probijati se ka slobodnoj teritoriji - priča nam Muamer.

Ističe da ga posao nastavnika obavezuje da što više spozna, da može svoja iskustva prenijeti djeci u Njemačkoj.

- Imam želju da djecu kojoj predajem možda jednog dana dovedem ovdje. U Njemačkoj znaju da je bio rat i da se desio genocid, to piše i u školskim knjigama i nikada se neće zaboraviti - kaže Muamer Mešanović.