Pacijenti su dovoljno čekali da nadležna federalna vlast nešto poduzme kako bi se smanjile liste čekanja za terapije.

Oboljeli, među kojima su i oni najteži sa malignim bolestima, iduće sedmice odlučit će - u kakav vid borbe će krenuti kako bi se izborili za osnovno ljudsko pravo - pravo na lijek.

Predstavnici udruženja ističu da nije isključeno da pozovu pacijente da izađu na ulicu.

U međuvremenu iz udruženja zatražili su od Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH da im pošalju podatak - koliko je u ovom trenutku pacijenata na listama čekanja za terapije i određene medicinske usluge?

Alme Serdarević-Stefanišin, predsjednice Udruženja osoba oboljelih od reumatoidnog artritisa i ostalih reumatskih bolesti Snaga u BiH, kaže da udruženja imaju stari podatak iz marta, kada je na listama čekanja bilo 2.012 pacijenata.

- U prethodnim mjesecima sve smo pokušavali, čekali, molili, tražili sastanke. Ništa se nije promijenilo osim što su liste čekanja za lijek koji spašava život postale još duže. Iskreno, pacijenti su razočarani i u građane koji su zapali u apatiju, neko stanje bezvoljnosti kao da im je svejedno i kao da niko ne pomišlja da već sutra može biti pacijent - ističe Serdarević-Stefanišin.

Problem finansiranja Fonda solidarnosti, koji je pri Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, a koji je glavni razlog što pacijenti umiru čekajući lijek, traje više od dvije decenije.

Fond solidarnosti finansira se iz dva glavna izvora, a to su doprinosi iz obaveznog zdravstvenog osiguranja i budžet Vlade FBiH. Članom 82. Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH jasno je propisano da "onoliko koliko se prikupi po osnovu doprinosa, toliko je i Vlada dužna osigurati Fondu solidarnosti.

Primjera radi, ako se putem obaveznih doprinosa u jednoj godini prikupi 200 miliona KM, Vlada je dužna isti iznos uplatiti Fondu solidarnosti.

No Vlada godinama to izbjegava, pa se dug prema Fondu solidarnosti u međuvremenu popeo na više od milijardu i po KM.

Kao i prethodne, isto je učinila i trenutna vlast u Federaciji na čelu sa premijerom Nerminom Nikšićem.

Podsjetimo, Vlada FBiH prošle godine u oktobru donijela je odluku da za Fond solidarnosti izdvoji 50 miliona KM, što je, prema procjenama stručnjaka, za više od tri puta manje sredstava nego što su trebali uplatiti.

Da stvar bude gora, ni tih 50 miliona KM, barem je tako bilo do prije nekoliko dana, nisu operativni, iako je budžet usvojen još u januaru.

Na pitanje, znaju li udruženja da se li u međuvremenu po tom pitanju nešto promijenilo, Serdarević-Stefanišin kaže kako nemaju nikakva saznanja, ali da, s obzirom da nema lijekova i da se novi pacijenti ne uvode, sve upućuje na to da Fondu solidarnosti novac još nije prebačen.

Vlast se u Federaciji u međuvremenu promijenila, ali to nije donijelo nikakav iskorak, kaže Dalibor Đerić, projekt-koordinator u Centrima civilnih inicijativa (CCI).

- Bilo je obećanja, učinjeni su minorni pomaci, ali konačni efekti se ne vide jer su pacijenti sada u goroj poziciji nego kada smo prije nešto manje od dvije godine krenuli sa ovom pričom. Broj pacijenata na listama čekanja je sve veći, a izostala je reakcija, ne samo izdvajanje sredstava za nabavku lijekova, nego uopće razgovora više o samim lijekovima koji su dostupni na listama, koliko su oni više adekvatni. Danas u FBiH imate ogroman broj oboljelih koji nemaju pravo da koriste uslugu Fonda solidarnosti niti su uopće prepoznati u tom sistemu. Razgovarali smo sa predstavnicima vlasti prije godinu dana o potrebi promjene zakonskog rješenja, ali do danas nije učinjen nijedan korak ka tome - naglašava Đerić.

BiH je jedina država u regiji i Evropi čiji pacijenti čekaju terapiju. Ni u jednoj zemlji pacijenti ne umiru čekajući propisani lijek na listama.

I to ne u cijeloj država, nego samo u Federaciji, jer je RS problem listi čekanja na terapije, riješila.

- I RS je dio države, kako oni nemaju listu čekanja, ako znamo da je njihov kompletan budžet manji od budžeta Kantona Sarajevo - pita Ana Petrović, direktorica Udruženja inovativnih proizvođača lijekova u BiH.

Kaže kako je RS to pitanje riješila nabavkom koja je u ovom entitetu centralizirana te da tamošnje zdravstvene vlasti posvećeno prate potrebe pacijenata.

- RS je implementirala jedan oblik posebnih ugovora kojeg smo mi nekoliko puta objašnjavali. Čak je i Svjetska banka imala projekat posebnih nabavki, uvođenja sistema posebnih nabavki za skupe terapije i nove inovativne lijekove. To su modeli ugovora gdje fond na neki način dijeli rizik (finansijski i svaki drugi) sa proizvođačem. Kompanija besplatno finansira određeni broj pacijenata ili daje određeni broj pakiranja lijekova na određeno vrijeme. U Federaciji kažu da je to teško izvodivo zato što to nije dopušteno Zakonom o javnim nabavkama, a u RS su to uveli, a koriste isti zakon. Stvar je u tome da, ako nešto želite pronaći ćete način da to ostvarite, ako ne želite imate situaciju kakva je u FBiH - kaže Petrović.

Osvrnula se i na česte odgovore iz Zavoda zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH, "da je nestašica lijekova globalni problem".

- Na sceni je čista manipulacija informacijama i to je nažalost glavni način funkcioniranje države BiH. Većina ljudi nikako ili slabo ulazi u procedure. Ako vi kažete da svi imaju problem sa listama čekanja, u načelu imaju, ali niko to nije namjerno napravio.  Liste čekanja za dijagnostiku svugdje u svijetu postoje, zato što je dijagnosticiranje nekog oboljenja izazov u svim zemljama. Ali da ste pacijentu dijagnosticirali oboljenje, da imate protokol, a da ge ne liječite, odnosno da mu niste dali terapiju, kao što je slučaj kod pacijenata u FBiH, to nema nigdje, zato što bi u takvim slučajevima u drugim zemljama nadležni bi promptno pokušali riješiti navedeno stanje - naglašava Petrović.

Žalosna je činjenicam kaže, da Federalna lista lijekova nije revidirana pet godina, dok se to u zemljama u okruženju radi svakih šest mjeseci.

- Ključni nazivnik za stare lijekove i u narednom periodu bit će neizvjesnost i nepredvidivost. Kad su u pitanju novi lijekovi, mi jednostavno imamo nerazumijevanje od strane zdravstvenih institucija da je to investicija i da se moraju pratiti novi trendovi. Prof. dr. Semir Bešlija je nedavno na jednom skupu pacijenata rekao da se u godini dana promijene terapijski vodiči za karcinom pluća četiri do pet puta. Znači, četiri do pet puta u toku godine neki lijekovi se se mijenjaju unutar tog terapijskog protokola, a mi pet godina nismo promijenili listu. Naše zdravstvene institucije ne prepoznaju kolika je važnost da pacijenti imaju na raspolaganju nove lijekove koji će im popraviti zdravstveno stanje. Ovdje neko svjesno ugrožava zdravlje i živote ljudi - zaključila je Petrović.