Stanari zgrade u ulici Aleja lipa 62 objavili su da su u 15-ak dana izbila dva požara u toj zgradi. Prvi put je na vrijeme reagovao jedan od stanara i ugasio požar i zaustavio njegovo širenje protivpožarim aparatom, ali prije nekoliko noći, kada je izbio drugi požar, potpuno je izgorjela kabina lifta.

Srećom, ljudskih žrtava nije bilo, niti povrijeđenih osoba. 

Stanari se s razlogom pitaju šta učiniti u slučaju požara, s obzirom na činjenicu da je zgrada stara, te da nema protivpožarne stepenice, a sve je puno dima. Kako pobjeći? Kuda? Da li uopće bježati s obzirom na to da se kompletan haustor napuni dimom?

- Moraš se moliti Bogu da se požar dalje ne proširi - objavo je na Facebooku jedan od stanara.

S obzirom na to da je posljednih godina bilo više slučajeva požara u kojima su, nažalost, izbubljeni i ljudski život, postavlja se pitanje šta učiniti ako infrastruktura zgrade ne posjeduje adekvatnu zaštitu za stanare niti plan evakuacije. Mnoge starije zgrade u Sarajevu nemaju protivpožarne stepenice, no činjenica je da mnoge i imaju. Isto tako je i sa novogradnjom. Neke imaju, neke ne, zavisno od plana gradnje. Očito na to nisu mislili ni investitori koji su gradili mnogobrojne stambene komplekse u Sarajevu, a ni građani koji su kupovali stanove.

O tome šta uraditi u slučaju požara u zgradi koja nema protivpožarne stepenice, razgovarali smo sa zamjenikom komandanta Progesionalne vatrogasne brigade Kantona Sarajevo Mirzom Kazićem.

- Najveća greška je to što ljudi iz straha i panike idu iz sigurne u ugroženu zonu. Najčešće je to hodnik, a koncentracija dima ulazi upravo u hodnik. Hodnik se ponaša isto kao dimnjak. Ulazi sva otrovna materija, ugljen monoskid koji je otrovan i smrtonosan. Najbolje bi bilo da ispod ulaznih vrata i prostora kroz koji ulazi dim, potavljamo mokru krpu da ne ulazi dim. Bitno je da budemo kod prozora i da udišemo čist zrak. Svaki požar koji se nalazi u zgradi bude ugašen nakon 20 minuta, i u tom periodu teško je da se proširi s jednog sprata na drugi. Bitno je da imamo čist dotok zraka na prozoru, pod uvjetom da taj dio nije zahvaćen dimom. Ako imamo prozor koji je na drugoj strani požara, otvorimo prozor i udišemo čist zrak. Službe će doći što prije do vas - kaže naš sagovornik.

On dodaje da vatrogasne službe prvo procijene situaciju. Prvo se radi evakuacija ako ima ugroženih, ali ako nema potrebe za tim i ako je sigurno, možete ostati i u svojim stanovima. Nema potrebe da se krećete. Vatrogasci će prvo gasiti požar, pa kad ga ugase, onda će doći do vas. 

- Ako nemate taj prozor kroz koji možete udisati čist zrak, onda će vatrogasne službe doći do vas i evekuisati vas. Mi prvo spašavamo pa onda gasimo. Što se tiče protivpožarnih stepenica, one postoje u mnogim naseljima u Sarajevu, naprimjer Dobrinja, Alipašino Polje, novogradnja naselje Miljacka. Ako imaju plan evakuacije, imaju i izlazak na krov, u sigurnu zonu. Izađemo na krov i tu smo sigurni. No i to je pogrešno u slučaju da je haustor u dimu, a dim ide prema gore, tako da smo opet ugroženi. Po meni, najbolje rješenje je da se ostane u stanu ako je siguran stan, kao što sam već rekao. Ako je napunjen dimom, odmah pozvati vatrogasce i reći da dim ulazi u stan da znamo da ima tu neko - kaže za Faktor Kazić. 

Protivpožarne stepenice pružaju potpunu i sigurnu zaštitu služeći kao glavni alternativni put za brzu evakuaciju i kao sigurna zona za pristup vatrogasaca. Efikasnost im garantuju strogi tehnički propisi koji nalažu tačno definisane mjere zaštite.

Zaštita koju pružaju temelji se na nekoliko ključnih segmenata:

Negorivi materijali: Stepenice moraju biti izrađene od vatrootpornih materijala otpornih na visoke temperature (klasa A1), kako bi ostale prohodne i stabilne tokom požara.

Fizičko odvajanje: Ulazi na požarno stepenište moraju biti odvojeni od unutrašnjeg stepeništa i zaštićeni vatrootpornim vratima koja sprečavaju prodor plamena i dima na sami evakuacijski put.

Protivkliznost i prostranost: Konstrukcija mora podržati siguran i brz silazak više osoba istovremeno - naprimjer širina od minimalno 80 cm, nagib do 45 stepeni i zaštitne ograde visine 120 cm.

Kako bi ispravno funkcionirale u hitnim slučajevima, nikada ne smiju biti blokirane, a vrata koja vode do njih moraju se lako otvarati iznutra bez ključa.

Nažalost, u većini slučajeva, pogotovo u starijim zgradama, te stepenice su uglavnom blokirane, zapuštene, nema ključa. Ili služe kao odlagalište nepotrebnih stvari, otpada, pa čak i drva. 

Taj posao i osiguranje da sve u zgradi bude kako treba je posao upravitelja zgrade, kojim stanari redovno plaćaju račune. No, kako kažu, to je mrtvo slovo na papiru. 

Čak dolaze inspekcije. Neke kazne, neke upozore.

Pojedini građani sklone "blokadu", a neki nikada.

Samim tim postaju saučesnici u tragediji koja se može dogoditi kada bukne požar, a neka porodica s djecom pokuša izaći na sigurno kroz ta vrata, koja su u tom momentu jedini spas, ali zbog nečije sebičnosti, starog ormara, frižidera ili drva, ne mogu. 

Sve do, ne daj Bože, nove tragedije.